Nakon nedavne monoopere “Ljudski glas” Francisa Poulenca nastale prema tekstu Jeana Cocteaua, uz klavirsku pratnju Darijana Ivezića, mlada zagrebačka sopranistica Marija Lešaja još jednom je dokazala svoj vrhunski talent i visoku razinu profesionalnosti.
Program je nastao u suradnji s HNK u Varaždinu, a sufinanciran je sredstvima Ministarstva kulture. U originalu premijera tog djela bila je 1959.godine. u Opéra-Comiqueu u Parizu, u izvedbi Denise Duval, pod ravnanjem Georgesa Prêtrea.Monoopera Ljudski glas (“La voix humaine”) Francisa Poulenca (1899- 1963) nastala je 1958.g odine na tekst Jeana Cocteaua (1889- 1963), no predstavlja svevremenu temu .
Ta tragédie lyrique predstavlja posljednji razgovor mlade žene i njezina sada već bivšeg ljubavnika. Monoopera, originalno pisana za veliki orkestar,ovdje je u komornoj izvedbi uz klavir, a donosi mračnu atmosferu posljednjeg telefonskog razgovora dvoje ljubavnika. Često prekidanje telefonske veze unosi dodatni nemir u njihov razgovor.Ona prolazi kroz čitavu lepezu emocija, prisjećajući se sretnih zajedničkih dana priznaje mu kako je pokušala počiniti samoubojstvo.
Poulenc dramu sklada na način da izmijenjuje recitativne dijelove sa velikimmelodijskim lukovima koji prate i diktiraju dramski naboj djela. Jedini protagonisti na sceni su Ona i telefon, kako čujemo samo njezin glas postajemo potpuno uronjeni u njezinu buru emocija i u njezin svijet koji se svakim taktom glazbe sve više urušava.
U toj tragičnoj priči o krahu ljubavi Marija Lešaja na sjajan način izražava zapretene niti osjećaja istodobno ih prenoseći publici pjevanjem i glumom, a to je varaždinska publika znala i nagraditi te je ispratila nadarenu umjetnicu burnim pljeskom. S pjevačicom, pred kojom je, uvjereni smo, sjajna karijera, razgovarali smo nakon izvedbe monoopere.
-Koliko je odrastanje sa slavnim ocem, Joškom, bilo presudno za vaš izbor profesije?
-Vrlo rano sam se počela baviti glazbom, prvo klavir, pa flauta, pa na kraju pjevanje. S klasičnom glazbom sam odrastala jer mi je tata operni pjevač. Na studij filozofije i sociologije krenula sam nakon mature u gimnaziji i na 3. godini studija upisala sam Muzičku akademiju u Zagrebu (prof. Cynthija Hansell- Bakić) i shvatila da je to moja prava ljubav.
-Glazba kao definitivan izbor ili imate i neke druge želje?
Dugi niz godina bavila sam se plesom, trenirala sam latinoameričke i standardne plesove. A tu je moja još jedna velika ljubav- a to je gluma. Srećom u zadnjih par godina snimam radio drame za Hrvatski radio što me jako ispunjava i omogućuje mi rad s našim dramskim velikanima.
-Kako je počela Vaša karijera?
Nakon diplome u Zagrebu odlučila sam otići u Beč da bhi se dalje usavršavala, studirala sam na Universitaet fur Musik und darstellende Kunst- smjer operni studij. To je bilo jedno predivno iskustvo gdje sam upoznala puno izvrsnih muzičara i kao studentica zaposlila sam se u zboru Bečke državne opera.Sudjelovala sam u puno velikih projekata (kao i gostovanje u Milanskoj La Scali).
-Koje mentore posebno cijenite?
Moji mentori bili su prvo prof. Viktorija Badrov, zatim prof. Cynthija Hansell- Bakić, prof. Rotraud Hansmann, prof. Olivera Miljaković i prof. Carol Byers.
Svaka od mojih profesorica me je naučila nečem drugačijem na čemu sam im vrlo zahvalna. Još se dandanas sjećam prvih nastupa, tog stresa, uzbuđenja, zaboravljenih tekstova, nota......uf, nije bilo lako.
Ali jednom davno mi je netko rekao da su nastupi kao "utakmice u nogama", što ih imam više trema nestaje i ustupa mjesto iskustvu.
-Volite li više kazalište ili koncertne podije?
Dijelim podjednaku ljubav prema nastupima u kazalištu i pripremi opernih uloga kao i prema spremanju koncerata .Kazalište je veliko uzbuđenje i jedan veliki aparat, a koncertni recitali su nekako ogoljeniji i intimniji.
-Monodrama je polučila veliki uspjeh, kako se snalazite sa suvremenim autorima?
U zadnjih par godina puno se bavim i suvremenom glazbom, koja predstavlja uvijek jednu veliku pustolovinu i put u nepoznato. Od dražih suradnji tu su ona s Mirelom Ivičević u Planetu 8, predstavi koja je dobila nagradu Josip Štolcer Slavenski, te suradnja s Sarom Glojnarić i Reneom Medvešekom na posljednjem Muzičkom Biennalu u predstavi Žabica kraljica. I naravno rad na monoperi Ljudski glas s Darijanom Ivezićem.
-Ostati vani ili vratiti se,što je vaš izbor?
Vratila sam se iz inozemstva jer sam ovdje dobila lijepe prilike, ali vrlo često putujem u Beč na satove pjevanja, audicije i nastupe. Pa zapravo i nemam pravi osjećaj da sam otišla od tamo.Moja najdraža uloga je svakako trenutno Elle u Ljudskom glasu ali tu moram dodati i ulogu Marice u Ivici i Marici s kojom sam diplomirala u Beču u Schlosstheatru Schoenbruenn.
-Kakvi su vaši planovi
Radujem se brojnim koncertima s mojim trio Le trio ( Iva Ljubičić- Lukić, klavir i Eda Rimanić- flauta), nastupima s pijanisticom Kosjenkom Turkulin i orguljašicom Katarinom Javorom, i naravno nadolazećim izvedbama Ljudskog glasa.
Sljedeća izvedba Ljudskog glasa bit će na Sceni Ribnjak u Zagrebu, gdje je bila i premijera. U pripremi su i neka gostovanja s monooperom.Od 2017. godina sam članica Zajednice samostalnih umjetnika. Trenutno sam u potrazi za agentom- menadžerom kako bi mi bilo lakše ostvariti neke ciljeve koje imam za inozemstvo.
