Ruska agresija raselila je milijune Ukrajinaca, a neki su mir i sigurnost pronašli u Hrvatskoj. Bili smo u Slavoniji, točnije u Lovasu koji je postao dom za nekoliko ukrajinskih obitelji koje su domaćini dočekali raširenih ruku. Roditelji su pronašli posao, a djeca upisala vrtiće i škole.
Svako jutro ova inženjerka prometa obuva gumene čizme. Mužnja krava na farmi Ukrajinki Liliji nije struka ali, kaže, snašla se.
- Ja sam bila pomoćnica šefa kolodvora odradila puno godina sad nema ništa. Kolodvor je srušen, za HRT Dnevnik rekla je Lilija Bakhurets, izbjeglica iz Ukrajine.
Bježeći od rata mir je pronašla u pitomom Lovasu. Kao i Oksana, gerontodomaćica u obitelji Filić.
- Pokazala sam da probuši rupu i da postavi rajčicu unutra i da pritisne, kazala je Ivka Filić, umirovljenica iz Lovasa.
Unatoč jezičnoj barijeri one se savršeno razumiju. Dijele poslove, sreću, ali i tugu. Jer obitelj Filić i sama je preživjela ratna stradanja.
- Znate to na televiziji kad vidim moram i zaplakati, rekao je Đuro Filić, umirovljenik iz Lovasa.
- Još je tamo gore i kod nas je bilo strašno, ali tamo ne znam hoće li se ona moći vratiti, a ja sam se vratila na svoje, istaknula je umirovljenica.
Slavonci ih dočekali široka srca
Slavonci kojima su 1991. spaljena ognjišta suosjećaju s njima. I zato su ih dočekali široka srca.
- Smješteni su po obiteljskim kućama nešto u općinskim stanovima i ono što smo svi zajedno pokušali učiniti je to da se u Lovasu zaista osjećaju kao kod svoje kuće, kazala je Tanja Cirba, načelnica Općine Lovas.
Karolina, Sergej i Eva u lovaškoj školi uče prve brojeve i slova.
- Meni je bilo teško, a kad su mi pomogli malo sam naučio hrvatski jezik, rekao je Sergej.
Dijele oni gumice i olovke. Ali i slatke školske brige i zadatke.
- Rekla sam im da će rat proći i da će se ubrzo vratiti, kazala je Cirba.
Jer iako im ovdje lijepo, htjeli bi se vratiti svojem domu i zato puni nade vjeruju u bolje sutra.
IZVOR: HRT
