Bespomoćna Ukrajina nije mogla izdržati nalet i prodore deset puta brojnije i tehnički daleko nadmoćnije ruske vojske, koja je nakon više od tri godine pokušaja uspjela ostvariti prodor u središte Pokrovska, strateškoga grada Ukrajine.
Bilo je mnogo dogovora i obećanja, planova i njihovih odgađanja, pružanja verbalne podrške skupine voljnih – najmoćnijih država Europe i Kanade – ali se stanje na terenu, odnosno na bojišnici, nije bitno promijenilo u smislu jačanja svih elemenata obrane od ruske agresije.
Kada je ovoga utorka Zelenski potvrdio da su „ruske snage prodrle u grad Pokrovsk“ i rekao da se „približno 200 Rusa nalazi na raznim mjestima u gradu“, bilo je jasno da je to alarm za saveznike. „Pokrovsk je glavni cilj Rusa“, izjavio je ukrajinski predsjednik, upozorivši na vrlo vjerojatan pad strateškoga grada pod okupaciju ruske vojske.
Premda Zelenski navodi da se borbe u gradu još vode, očito je da su njegove namjere već usmjerene prema drugim mogućnostima obrane Ukrajine. U svojem se komentaru vratio na nedavni sastanak europskih čelnika, kada im je poručio da se „Ukrajina neće boriti desetljećima, nego još najviše dvije do tri godine – ali samo ako je to moguće uz stabilnu financijsku podršku Europe, koja mora početi pristizati već sada“.
Odlučivanje o novome kreditu od 10 milijardi eura odgođeno je za prosinačko zasjedanje. „Pozvao sam američkoga predsjednika Trumpa da u četvrtak, na razgovoru s kineskim kolegom Xi Jinpingom, smanji podršku Rusiji. To bi bio pravi potez Trumpa u smanjenju uvoza iz Rusije“, rekao je Zelenski, očito nezadovoljan slabom dinamikom pomoći saveznika Ukrajini, teško pogođenoj ruskom agresijom.
Ovdje se postavlja jedno praktično pitanje: ako je približno 10 tisuća ukrajinskih vojnika okruženo s više od 100 tisuća pripadnika ruskih snaga, nije li nastupilo krajnje vrijeme za povlačenje tih postrojbi? Prijeti im smrt, mučenje ili dugi prisilni zatvor.
Grad Pokrovsk u velikoj je mjeri razoren – od 65 tisuća stanovnika u njemu danas živi jedva 1.500 ljudi. S postojećim snagama kojima raspolažu, ukrajinske postrojbe nemaju realne izglede da promijene stanje na bolje. Treba reći da je logistika gotovo potpuno blokirana – nedostaje hrane i nužne vojne opreme sa streljivom. Topništvo je u podređenom položaju i ne može pružiti značajniji otpor, a za nalete tenkova nema dovoljno protutenkovskoga naoružanja. Dronovi se upotrebljavaju, ali u nedovoljnim količinama u odnosu na omjer snaga, koji iznosi približno 10:1 u korist Rusa.
Ima li izlaza? Ako je najvažnije sačuvati živote pripadnika vojske, tada bi trebalo izvršiti organizirano povlačenje svih ukrajinskih snaga tijekom noći i brzo zaposjesti najpogodnije crte bojišnice u najbližoj dubini teritorija. Teško je vjerovati da će u noći na srijedu, 29. listopada, na blokirano bojište stići potrebna pomoć.
Ustrajanje na sadašnjoj bojišnici na području grada Pokrovska nema ni strateškog ni taktičkog opravdanja.
Najslabija bi situacija bila ako saveznici ne razumiju da je ovo trenutak u kojem treba bitno ojačati tehničku moć ukrajinske vojske. Kako je ovoga utorka rekao Zelenski, Ukrajina mora gađati ciljeve u Rusiji jer jedino tako može utjecati na slabljenje agresorske moći.
Ako ovih dana bude potpuno osvojen Pokrovsk sa širom okolinom, to još ne znači katastrofu. Sjetimo se iznenadnog prodora ukrajinske vojske u rusku regiju Kursk – pa možemo zaključiti što takva promjena znači za stanje na bojišnici.
Kod svega toga važno je imati na umu što bi za agresora značilo ako uspije zarobiti tisuće ukrajinskih vojnika i otvoriti put prema osvajanju zapadne Ukrajine. To bi nužno povećalo ugroženost drugih europskih zemalja, iako baš ovoga utorka Sergej Lavrov „besplatno prodaje“ propagandnu poruku da „Rusija nema namjeru napadati države koje su do sada stupile u NATO“.
Dobro znamo da je to lažna poruka za naivne. Logično bi bilo, i u interesu Europe i njezine sigurnosti, da Europa spasi i prigrli europsku Ukrajinu.
Ivan Botteri
