Ante Gavranović
(Piše: Ante Gavranović)
Hrvatskoj nedostaju sposobni menadžeri - Put do konkurentnosti vodi preko osposobljavanja kadrova i permanentnog stjecanja znanja kao najvažnijeg resursa
Suvremeni teoretičari korporativne komunikacije s pravom ističu da «vrijednost suvremenog poslovanja leži u informacijama, ljudima, inovativnosti i marketingu». Praksa je pokazala da strojevi, oprema i tehnologija služe (ipak) samo kao tehničko sredstvo za postizavanje određenih ciljeva, ali uvijek iza toga stoji čovjek sa svojim znanjima, koji usmjerava kretanja i bitno utječe na njihovo korištenje. U sadašnjim uvjetima primjetan je u širim okvirima povratak idejama realne ekonomije, u kojoj zaposlenici ponovno dobivaju središnje mjesto. Razina znanja, obrazovanja i upravljanja tim elementima, prije svega kao rezultat racionalnog upravljanja ljudskim potencijalima, postaje ozbiljna komparativna prednost svake kompanije, pa i društva u cjelini.
Svjesni smo činjenice da informiranje u okvirima korporativnog života dobiva danas potpuno novu dimenziju. Naime, komunikacija je važna za uspješno ostvarivanje svih poslovnih funkcija, a posebno rukovođenja. U uspješno postavljenoj organizaciji ona je važno i neophodno sredstvo za ostvarivanje cilja. Naime, bez kvalitetne komunikacije jednostavno nije moguće ostvariti bitne poslovne funkcije, postaviti ciljeve, izraditi planove, organizirati ljude i druge potrebne resurse, odabrati kadrove i pratiti ih u njihovu razvitku, voditi, motivirati i stvarati pozitivnu klimu kao važan element ukupne poslovne politike. Sustavno i promišljeno razvijanje ljudskih potencijala usmjereno je stoga na postizanje i razvijanje organizacijskih sposobnosti i osiguravanje relevantne konkurentske prednosti u svrhu ostvarivanja strateških ciljeva poslovanja. Na to se, jasno, nadovezuje stalni proces vrednovanja kvalitete i usmjeravanja ponašanja i rezultata rada pojedinih kandidata.
U našoj široj javnosti stječe se utisak da zapravo ne znamo kako rukovoditi i upravljati velikim sustavima, osobito onim u javnim poduzećima. Već godinama ta su poduzeća “leno” političkih stranaka, gdje kompetencije, istinske vještine i znanja nisu mjerilo sposobnosti i nisu odlučujući čimbenici odlučivanja o tome tko će biti na čelu tih poduzeća. Veliki dio naših gospodarskih i socijalnih teškoća dijelom proizlazi upravo iz takvog odnosa prema kadrovima, napose onim rukovodnim.
Za uspješan nastup na domaćem I stranim tržištima bitno je postići odgovarajuću razinu konkurentnosti da bismo se uspjeli othrvati žestokim naletima globalizacije i sve snažnijim pritiscima inozemnih partnera. Put do konkurentnosti vodi, uz ostalo, preko osposobljavanja kadrova i permanentnog stjecanja znanja kao najvažnijeg resursa. Ova strategija počiva na matrici stalnog rasta produktivnosti koji je jedini realni ključ dugoročnog povećanja plaća i životnog standarda u Hrvatskoj. Što prije to shvatimo, tim bolje za sve nas. Iako se često zaklinjemo da su kadrovi naše najveće blago i kamen-temeljac na kojem počiva ukupna uspješnost neke korporacije, u praksi smo počesto spremni taj segment zapostavljati.
U trenucima krize I stalnog pritiska na povećanje produktivnosti, iskustvo to uvijek iznova potvrđuje, pozornost se nužno usmjerava na upravljanje ljudskim potencijalima, jer su ljudi najdragocjeniji potencijal svakog društva. Štoviše, suvremene analize ne govore o ljudima kao 'potrošnoj robi' ili 'resursima' već o 'kreativnim i društvenim bićima u produktivnim sredinama'. Kad to stavimo u kontekst velikoga broja mladih ljudi koji odlaze iz Hrvatske u potrazi za boljim životom jasno je da djelujemo suprotno spomenutim analizama. U svijetu se paradigma prema kadrovima mijenja; mi i tu zaostajemo
Organizacije današnjice uviđaju da njihova konkurentska prednost više ne počiva na zemljištu, zgradama, sirovinama, pa čak i tehnologiji koju posjeduju određenim procesima koje provode ili financijskim sredstvima odnosno strategijama koje koriste – iako su sve to važni segmenti poslovanja i uspješnosti - već da njihov OPSTANAK ovisi ponajprije o ljudima koji rade za njih, o interakciji među zaposlenicima odnosno sinergiji koju oni tvore.
U tom smislu proizlazi da je temeljni zadatak stavljen pred suvremene tvrtke ili organizacije NASTOJANJE I ČINJENJE svega što je u njihovoj moći da u svoje okrilje PRIVUKU I ZADRŽE najbolje ljude. Ta činjenica postaje sve aktualnija s obzirom na veliki odljev mozgova i odlazak optimalne radne snage – proces koji Hrvatska upravo prolazi. Nažalost, ne previše uspješno!
