Ante Gavranović
(Piše: Ante Gavranović)
Sučeljavanje makro uspjeha i podbačaja u standardu
Pravci ekonomske politike Hrvatske za 2025. usmjereni su na ostvarivanje održivog gospodarskog rasta, poticanje konkurentnosti, i smanjenje gospodarske nejednakosti. Važni ciljevi uključuju nastavak reformi u okviru EU-a te nacionalnih planova kao što su Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO) i Nacionalni program reformi. Fokus je na desetogodišnjici članstva Hrvatske u Europskoj uniji, inflaciji, energetskoj tranziciji, kao i izazovima nacionalne konkurentnosti i inovativnosti. Ključne teme obuhvaćaju i ulogu građevinskog sektora, industrijsku obnovu i važnost tehnologije u budućoj ekonomskoj politici. Posebno se ističu tri važne sastavnice: važnost podizanja produktivnosti, jačanje učinkovitosti ukupnoga društva i podizanja životnog standarda građana kao (za građane jedinog) mjerila uspješne ekonomske politike.
Pravci ekonomske politike Hrvatske u 2025.
"Proračun za 2025. održava našu viziju moderne Hrvatske, stabilne i razvijene europske države koja osigurava bolji okvir za kvalitetniji život svih naših sugrađana", rekao je predsjednik Vlade Plenković na predstavljanju državnog proračuna za 2025. i projekcija za 2026. i 2027. u Hrvatskom saboru. Premijer je kao tri ključna stupa novoga proračuna istaknuo povećanje plaća, mirovina i socijalnih davanja, jačanje kupovne moći i kvalitetniji život građana; zatim veću konkurentnost i inovativnost gospodarstva za hvatanje koraka sa razvijenijim članicama EU; te usmjerenost na mjere koje se odnose na pojedine skupine društva kojima se postiže društvene učinke ili se jača otpornost na krize poput demografske ili stambene politike. "Ovaj proračun danas daje nam alate da i na buduće izazove odgovorimo odlučno i učinkovito osiguravajući pri tome stabilnost u političkom, sigurnosnom, gospodarskom i financijskom smislu te jednako tako sigurnost hrvatske i naših građana. Sa ovim proračunom želimo graditi Hrvatsku kao zemlju prilika, razvoja i solidarnosti", poručio je Plenković.
Proračun Republike Hrvatske za 2025. godinu planira se kao socijalno osjetljiv i održiv, u skladu s dugoročnim ciljevima gospodarskog rasta i društvene solidarnosti. Makroekonomski okvir u 2025. godini predviđa rast BDP-a od 3,2 % (2024: 3,6%) . stopu inflacije 2,7% i rast zaposlenosti 2,9%. Ukupni prihodi se planiraju u visini 33 milijarde ili 2,7 milijarde više u odnosu na plan za ovu godinu,, dok se ukupni rashodi povećavaju na 37 milijardi, što je 3,4 milijarde više od plana za 2024. Osobna potrošnja i bruto investicije u fiksni kapital bit će glavni pokretači rasta BDP-a u 2025. godini. Očekuje se ublažavanje inflacijskih pritisaka kod cijena hrane i smanjenje temeljne inflacije. Povoljna su očekivanja na tržištu rada i nadalje, u uvjetima neravnoteže između ponude i potražnje za radom te povoljnih trendova migracijskog salda.
Ključne točke ekonomske politike u 2025. i nekoliko narednih godina obuhvaćaju ove segmente:
Jačanje konkurentnosti i investicija: Očekuje se povećanje ulaganja u istraživanje i razvoj te energetsku infrastrukturu. Planira se proširenje kapaciteta LNG terminala i jačanje plinske infrastrukture, što je presudno za sigurnost opskrbe i stabilnost cijena energenata.
Porezne i strukturne reforme: Planiraju se daljnje mjere za smanjenje opterećenja gospodarstva, uključujući reforme poreznog sustava i rasterećenja mladih, čime se želi privući radnu snagu i poboljšati uvjete poslovanja.
Demografski poticaji i socijalna podrška: Vlada planira povećanje socijalnih naknada, s fokusom na umirovljenike, osobe s invaliditetom te obitelji. Uz to, nastavit će se ulagati u obrazovni sustav, osiguravajući besplatne obroke i školske materijale za učenike.
Energetska i ekološka održivost: Povećana ulaganja u zelene tehnologije, kao što je razvoj kružne ekonomije i održivog transporta, bit će ključna za smanjenje emisija i poticanje energetske učinkovitosti
Pitanje standarda i utjecaj inflacije
Pitanje životnog standarda i utjecaja inflacije jedno je od ključnih pitanja u ekonomiji, jer su inflacija i životni standard međusobno povezani kroz kupovnu moć, cijene roba i usluga, plaće, te štednju i investicije. Načini na koje inflacija utječe na životni standard su pad realnog dohotka, povećanje troškova života, inflacija umanjuje vrijednost štednje, povećanje gospodarske nejednakosti, efekt na javne financije i usluge.
Životni standard u Hrvatskoj složeno je pitanje koje uključuje niz ekonomskih i socijalnih čimbenika, poput visine plaća, troškova života, kvalitete javnih usluga, ekonomske stabilnosti i, sve češće, utjecaja inflacije. Unatoč napretku i ulasku u Europsku uniju, Hrvatska se i dalje suočava s velikim i zahtjevnim izazovima u pogledu poboljšanja životnog standarda.
Faktori koji utječu na standard u Hrvatskoj
Plaće i zaposlenost: Prosječne plaće u Hrvatskoj i dalje su ispod razine mnogih zemalja Europske unije. Iako je prosječna plaća porasla posljednjih godina, značajan dio stanovništva i dalje radi za minimalne ili relativno niske plaće. Istodobno, regionalne razlike su izražene – veći gradovi poput Zagreba i Rijeke obično nude veće plaće i više mogućnosti nego ruralna područja i manji gradovi.
Visoka stopa iseljavanja: Hrvatska je, osobito nakon ulaska u EU, doživjela visoku stopu iseljavanja, što utječe na tržište rada i demografske pokazatelje. Mnogi mladi odlaze u druge zemlje Europske unije u potrazi za boljim radnim uvjetima i višim plaćama, što stvara manjak radne snage, ali i pritisak na sustav socijalne skrbi zbog starenja populacije.
Troškovi života i inflacija: U posljednje vrijeme inflacija je u Hrvatskoj značajno porasla, osobito cijene osnovnih proizvoda, energenata i stanovanja. To opterećuje kućanstva koja već troše velik dio prihoda na osnovne potrebe. Pristupanje euro području (uvođenje eura) također ima dvojak učinak – s jedne strane pojednostavljuje financijske transakcije i potiče turizam, ali i dovodi do povećanja određenih cijena, čime se dodatno opterećuje standard.
Nedovoljna ulaganja u obrazovanje i zdravstvo: Iako Hrvatska ima solidan sustav obrazovanja i javnog zdravstva, postoje izazovi u kvaliteti i dostupnosti usluga, osobito u manjim i ruralnim sredinama. Veće ulaganje u ove sektore moglo bi poboljšati ukupnu kvalitetu života, jer se radi o temeljnim komponentama životnog standarda.
Povećanje cijena nekretnina i stanovanja: Tržište nekretnina u Hrvatskoj bilježi snažan rast, dijelom potaknut ulaganjem stranih investitora, osobito u turističkim regijama. Međutim, taj rast dodatno otežava pristupačnost stanovanja za prosječne građane, osobito u obalnim područjima, gdje su cijene nekretnina značajno porasle.
Turizam kao dominantna industrija: Hrvatska se u velikoj mjeri oslanja na turizam, koji je ključan izvor prihoda, ali to također znači da je gospodarstvo osjetljivo na vanjske čimbenike kao što su ekonomske krize i globalna pandemija. Nedostatak industrijske diversifikacije čini životni standard nestabilnijim i ovisnijim o sezonskim prilikama.
Sučeljavanje makro i mikroekonomije
Unatoč vrlo povoljnim makroekonomskim pokazateljima, kao što su gospodarski rast, nizak javni dug u odnosu na BDP te ulazak Hrvatske u eurozonu i šengenski prostor, kao i značajan porast kreditnog rejtinga, mnogi stanovnici Hrvatske i dalje izražavaju nezadovoljstvo, mjereći sve to isključivo životnim standardom. Prosvjedi, negodovanje, naglašena društvena apatija i podosta drugih negativnih pojavnosti ukazuje da stanovnici Hrvatske nisu zadovoljni zbog porasta cijena i nemogućnosti da usklade životne (i socijalne) potrebe s visinom ostvarenog dohotka. Najviše su pogođeni radnici i umirovljenici. Političari ih makroekonomskim pokazateljima i brojkama pokušavaju uvjeriti u nesumnjive pomake i uspjehe u rastu standarda, ali nezadovoljstvo velikog broja stanovništva, unatoč tome, raste. Gdje su onda uzroci tog nezadovoljstva?
Glavni razlozi nezadovoljstva mogu se lako detektirati. To se, prije svega, odnosi ma nisku kupovnu moć unatoč rastu BDP-a. Iako je Hrvatska bilježila rast BDP-a posljednjih godina, to nije ravnomjerno raspodijeljeno na sve slojeve društva. Prosječne plaće , a napose mirovine (ipak) rastu sporije od cijena, a veliki broj ljudi radi za minimalac ili ispodprosječne plaće. S obzirom na visoke troškove života, osobito u urbanim područjima, građani imaju osjećaj da rade više, ali si mogu priuštiti manje.
Nezadovoljstvu posebno pridonosi inflacija i rast cijena osnovnih proizvoda. Inflacija, osobito u posljednje dvije godine, izrazito je povećala cijene hrane, stanovanja i energenata, što direktno pogađa kućanstva. Građani su primorani trošiti veći dio svojih prihoda na osnovne potrebe, dok ih rast cijena tjera na prilagodbu potrošačkih navika, što dodatno stvara osjećaj opterećenja.
Nejednakost u raspodjeli bogatstva: Makroekonomski pokazatelji ne odražavaju stvarnu raspodjelu bogatstva u društvu. Hrvatska ima izražene razlike između regija i društvenih slojeva. Dok su bogatiji građani i regije koje privlače turiste ekonomski stabilniji, u manjim i slabije razvijenim područjima životni standard znatno je niži. Ova nejednakost stvara osjećaj nepravde i društvenog nezadovoljstva.
Nedostatak prilika i iseljavanje mladih: Mladi ljudi često nemaju dovoljno prilika za zaposlenje u Hrvatskoj u sektorima koji bi im omogućili viši standard. Posljedica toga je iseljavanje u razvijenije zemlje, što dodatno smanjuje radnu snagu u zemlji i otežava demografsku situaciju. Obitelji koje ostaju suočavaju se s manjkom usluga i podrške u manjim zajednicama, što povećava nezadovoljstvo.
Prekomjerna ovisnost o turizmu: Hrvatska se snažno oslanja na turizam kao glavni gospodarski pokretač. Ova ovisnost čini ekonomiju ranjivom na vanjske šokove, poput pandemija ili globalnih recesija, i otežava stvaranje stabilnog temelja za druge industrije. Građani koji nisu direktno uključeni u turizam osjećaju da rast BDP-a ne donosi ravnomjernu korist svima.
Nedovoljna ulaganja u javne usluge: Zdravstvo, obrazovanje i infrastruktura često ne prate tempo gospodarskog rasta, a građani osjećaju posljedice u obliku dugih lista čekanja u bolnicama, zastarjele obrazovne opreme i loših cesta u pojedinim regijama. Iako Hrvatska bilježi rast, on ne donosi nužno poboljšanja u svakodnevnim uslugama.
Nedostatak financijske edukacije i svijesti: Građani često ne razumiju kako makroekonomski pokazatelji utječu na njihov životni standard, a nedostatak informacija o financijskom upravljanju dodatno povećava osjećaj nesigurnosti. Na primjer, mnogi se boje rasta kamata na kredite ili nemogućnosti štednje zbog visoke inflacije, što rezultira osjećajem da je život nesigurniji.
Uvođenje eura i percepcija rasta cijena: Premda je uvođenje eura donijelo pozitivne promjene u smislu lakših financijskih transakcija, mnogi građani osjećaju da su cijene zbog tog procesa dodatno porasle. Ta percepcija, čak i kada nije uvijek utemeljena na stvarnim podacima, stvara osjećaj nezadovoljstva i nesigurnosti.
Izazovi i mogućnosti
Unatoč makroekonomskim pokazateljima koji pokazuju pozitivan trend, stvarni životni standard hrvatskih građana i dalje ima prostora za poboljšanje. Da bi zadovoljstvo raslo zajedno s ekonomijom, potrebno je osigurati ravnomjerniji rast plaća, stabilizaciju troškova života, povećanje socijalne pravde i regionalne ravnoteže te smanjenje ovisnosti o turizmu kroz razvoj drugih sektora gospodarstva. Treba shvatiti – a naši kreatori ekonomske i socijalne politike to ne shvaćaju – da običan čovjek kao mjerilo uspješnosti Vlade promatra kroz svoj odnos prema dostignućima u svim oblicima standarda. I upravo na sučeljavanju makroekonomskih postignuća (koje se ne može osporiti) i mikroekonomskih učinaka nastaje jaz koji potiče i rasplamsava nesigurnost, nepovjerenje i apatičnost u društvu. U konačnici, to usporava nužne promjene i provođenje potrebnih reformi, iako bi upravo one bile pokretač tih promjena..
Nadolazeća godina, kao i one koje slijede, za Hrvatsku donosi izazove, ali i prilike za rast. Kroz učinkovito korištenje EU fondova, prilagodbu gospodarstva novim uvjetima i socijalne reforme, Hrvatska može ostvariti pozitivne promjene u kvaliteti života građana i dugoročno osigurati stabilan gospodarski rast. Nadajmo se da će tu šansu zaista i iskoristiti.
