POEMA ( ŠALJIVA ) O PETRU I JUDI
Sazvao Gospodin sjednicu svoje Vlade.
Tako poreda svih dvanaest apostola,
On želi znati što mu ministri rade,
Prime minister Petar je na čelu stola.
"No dobro, stariji smo par tisuć ljeta",
Započe Gospodin sa svojim uvodom,
"Ali što je to prema vječnosti svijeta,
Koja ima zaštitu pod Božjim kodom".
"Ali, kaže Petar, " neka se znade
( a to je Gospodine čin tvoje volje ),
Juda više nije član naše Vlade,
Sjetimo se tih dana na Zemlji dolje:
Mjesec oplakuje Maslinsku goru;
Masline se guše, drhte kao pruće.
"Abba", kriknu Isus molitvom pred zoru,
"Nek me ovaj kalež mine, ako je moguće".
"Ali nek se vrši volja tvoja Oče",
Zavapi Isus u istom trenu,
I bijaše kako volja Božja hoće,
Zemlja postade Nebo u Getsemenu.
Mjesečina svoje zlatne zrake prosu,
Getsemenski vrt umiven rosom blista,
Izdajnik Juda bisernu gazi rosu,
Pa, ispred rulje, u obraz ljubi Krista.
"Ja izdah te jednom, a Petar tri puta,
I to je, Rabbi, dio te iste priče,
(Bijesno će Juda i očima koluta)
Prije no što pjetao zakukuriče!"
Nadam se da neću prevršiti mjeru,
Po vodi, Gospodine, kada si hodao,
Rekao si Petru da ima slabu vjeru,
Jer je posumnjao i u vodu pao.
Pa bijeg iz Rima, sjeti se Gospodine,
Neka se sagleda i ta Petrova strana,
Kada tebe pita "Quo vadis Domine",
Dok spašava glavu bježeć od pogana.
Radi svega toga, s puno obzira;
"Gospodine, tad si napravio grešku,
Želim da se mene rehabilitira,
I da ispraviš onu nepravdu tešku".
Ne krijem, priznajem, svoje ambicije,
Da pače, to jest moja velika želja,
Da budem članom vaše koalicije
I postanem ministar bez portfelja.
Pogleda Gospodin Judu ljutito:
"Svi došli praznih ruku, ti nosiš torbu,
Iako te nisam ni zašta pito,
Ti Judo prvi započe sa mnom borbu."
"Gospodine, ne pitaš što je u torbi,
Pa u njoj su sve svjetske valute, apoeni,
Evo ti torba, pokaži svima "urbi et orbi",
Jer vidim da opet ne vjeruješ meni.
Imao sam peh, kada sam išao prema klubu,
Baš kada sam se s autom vozio iz pakla,
Ispod volana sam primjetio bubu,
A od vrućine mi popucaše stakla."
Gospodin reče: "Judo, nije te sram,
I to od tebe nije ni najmanje fer,
Da klubom nazivaš ovaj sveti hram,
Svi znamo da je tvoj di Capo Lucifer.
Vrati se na Zemlju, pakao je tamo,
Tamo su glasači, za šišanje ovce,
Tamo vlada mito, to svi dobro znamo,
Tamo nosi torbu, tamo vrati novce!"
Kad to Juda začu, dade gas do daske,
A odlazak njegov ispratiše zvona.
On napusti Nebo, onako bez maske,
A dolje ga čeka Stožer i Korona.
Ivan Gligora najpoznatji sirar i poeta s otoka Paga ovih dana objavio je na svom fb-profilu šaljivu poemu kojom čitateljima i ljubiteljima poezije zapravo želi olakšati vrijeme izolacije i samoizolacije zbog korona krize. Prije godinu-dvije imali smo ga prilike posjetiti u njegovom Kolanu uz degustaciju u svijetu nagrađivanih sireva među kojima su i oni koji u završnoj fazi zrenja odležavaju u kominama od vina, od maraske i od masline.
Naš domaćin upriličio nam je tada posebnu dobrodošlicu uz degustaciju najboljih vrsta sireva i poeziju po kojoj je gotovo jednako poznat kao i po svojim sirevima. Sirana Gligora godišnje proizvede do 500 tona sira, a mlijeko otkupljuje od 200 kooperanata koji ukupno imaju oko 60.000 ovaca u uzgoju na otvorenom. Ovce se čitave godine hrane raslinjem, pa i onda kada je zabijeli posolica, zbog toga je okus paškoga sira jedinstveni u svijetu.
Ivan Gligora, nasljednik je obitelji sirara. Tradicija je to koju je otpočeo još njegov djed Frane 1918. godine, a umijeće je prenio na Ivanove roditelje, Šimuna i Evicu. Od 1960. godine sirana je uključena u kolansku zadrugu koja je otočke sireve plasirala diljem bivše države, a danas Gligora svoje sireve izvozi diljem svijeta.
