MAJKA BOŽJA BISTRIČKA, 13. srpnja
„Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke” (papa Ivan Pavao II.) Majka Božja Bistrička Najpoznatije i najposjećenije svetište Majke Božje u nas Hrvata je Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskog zagorja. Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir. U hrvatskom Marijinu svetištu i prošteništu štuje se čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom u naručju, najveća svetinja našega hrvatskog naroda. Pred njim su tijekom stoljećâ milijuni pobožnih hodočasnika klečali i molili i od nebeske Majke dobivali pomoć i uslišanje. Milosna uslišanja Kip je kroz svoju povijest nekoliko puta bio skrivan od opasnosti koje su mu prijetile, a posljednji je put pronađen i postavljen na oltar u srpnju godine 1684., kada su ljudi počeli hodočastiti u ovo svetište. Tijekom povijesti Svetišta, već od 1688. godine, zabilježena su mnoga milosna uslišanja, a ona se događaju i danas. Svetište je postalo premalo Svetište u Mariji Bistrici postalo je nacionalno svetište još 1715. godine, kada je Hrvatski sabor podigao veliki zavjetni oltar. Time je Hrvatski sabor odobrio pobožnost hrvatskoga naroda prema Majci Božjoj Bistričkoj. Porastom marijanske pobožnosti, i zbog mnogih milosnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Bistričke, postala je svetišna crkva tijesna i premalena.
Stoga bistrički župnik dr. Juraj Žerjavić (1875. – 1911.), prema nacrtima arhitekta Friedricha von Schmidta i njegova učenika Hermanna Bolléa, dade proširiti i preurediti crkvu, župni dvor s arkadama, te iz stare crkve načini crkvu u stilu neorenesanse. XIII. međunarodni marijanski kongres Papa Pio XI. (1922. – 1939.) podijelio je 4. prosinca 1923. godine svetištu Majke Božje Bistričke naslov manje bazilike. Svoje prvo najveće slavlje doživjela je Marija Bistrica 15. kolovoza 1971. godine, kada je u njoj održan XIII. međunarodni marijanski kongres. Biskupi su te godine Svetište proglasili Hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke. „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke” No, Crkva u Hrvata doživjela je svoj najveći povijesni, crkveni i svenarodni događaj posjetom pape Ivana Pavla II. i proglašenjem blaženim zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija kardinala Stepinca, 3. listopada 1998. godine.
Sveti Otac Ivan Pavao II. to potvrđuje ovim riječima: „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca.” Zavjetni kip Majke Božje Bistričke Zavjetni kip Majke Božje Bistričke datira u kraj 15. stoljeća, a pripada nizu crnih Madona, premda je pri restauraciji otkriveno da njezina tamna boja nije izvorna. Kasnogotički drveni kip bistričke Bogorodice rad je pučkog majstora. Izražajna moć kipa nije toliko u umjetničkome oblikovanju, koliko u samome vjerskom i nacionalnom značenju. Kip je najprije bio smješten u prasvetištu na Vinskom vrhu, a onda, 1545. godine, zakopan u župnoj crkvi u Mariji Bistrici, i otkriven 1588. godine. Ponovo zaboravljen i zazidan drugi je put pronađen 1684. godine. U jubilejskom slavlju 250. obljetnice svetišta Majke Božje Bistričke i u svečanosti krunjenja kipa Majke Božje Bistričke, koje se odvijalo prigodom zagrebačkog hodočašća 7. srpnja 1935. godine, sudjelovalo je oko 30 000 hodočasnika.
Osobito ganutljiv prizor za vjernike bio je kada se nadbiskup Antun Bauer približio kipu Majke Božje Bistričke, kruneći ga zlatnom krunom i govoreći: „Pod Tvoju se obranu utječemo, Sveta Bogorodice! Naših patnja ne prezri u potrebama našim, nego od sviju pogibli oslobodi nas vazda, Djevice slavna i blagoslovljena.” Križni put Uređenje križnoga puta u Mariji Bistrici zamislili su nadbiskup Antun Bauer i njegov koadjutor blaženi Alojzije Stepinac. Zamisao se rodila gledajući križni put na Jasnoj Gori za vrijeme Euharistijskog kongresa 1935. godine u Čenstohovi. 1943. godine postavljene su prve četiri postaje od kararskoga mramora u naravnoj veličini, a isklesane su u Italiji. Godine 1972. zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić ustanovio je nadbiskupski odbor za uređenje proštenišnoga prostora. U godinama koje su slijedile podignute su nove postaje križnog puta, djelo naših poznatih akademskih kipara: Krune Bošnjaka (V. postaja), Ante Orlića u suradnji s Marijom Ujević ( XIII.), Stanka Jančića (VII, IX, XI, XV.), Ante Orlića (X., XII., XIV.), Josipa Poljana (VI.) i Ante Starčevića (VIII. postaja). Molitva Majci Božjoj Bistričkoj Majko Božja Bistrička, Ti si u svojoj majčinoj dobroti odabrala u našem Hrvatskom zagorju mjesto koje se po Tebi zove Marija Bistrica. Tu se časti Tvoj čudotvorni lik. Tu je Tvoje Svetište u kojem svoju djecu obasipaš svojim milostima. Tu liječiš duhovne i tjelesne rane zemaljskih patnika i ispunjaš želje onih koji se pouzdano k tebi utječu.
Ti poznaješ sve moje duševne i tjelesne potrebe. K tebi kao Božjoj i svojoj Majci odlučio sam doći, da Ti otvorim svoje srce i izrazim svoje želje. Ti me, Isusova i moja Majko, koja u svojoj dobroti nikada nikoga nisi od sebe odbila, milostivo saslušaj i usliši. Amen. Izvor: Župa Jastrebarsko; Svetiste-mbb.hr
Priredio Danijel Katanović; Book.hr Izvor: https://book.hr/majka-bozja-bistricka/
https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Marija_Bistrica.jpg
