U početku kraljevstva izbio je rat i kraljica se povukla iz palače svojim roditeljima. Nakon rata nije se vratila niti javljala. Kralj je svakog jutra tražio da mu se osedla konj da ode po svoju dragu, ali podanici, koji su znali da je kraljica umrla, to nisu htjeli dopustiti jer su se bojali kraljeva gnjeva sazna li on za smrt svoje voljene. Burkina Faso je jedna od rijetkih afričkih zemalja koja nema izlaz na more, smještena je u sahelskom području zapadne Afrike na granici između rastuće Sahare i zelenih površina priobalja. Unatoč velikom siromaštvu, Burkina Faso je jedna od najstabilnijih država u regiji. Zbog opuštenog načina života, prijateljski raspoloženih stanovnika i mnoštva zanimljivih područja, Burkina Faso postaje neizostavna na bilo kojem putovanju po južnom dijelu zapadne Afrike.
Naj-cool ime grada
Letimo do Burkine Faso. Već prva rečenica opisivanja puta natjerala je neke ljude na pitanje: „Što je to i gdje se nalazi?“ Burkina Faso se do 1984. službeno zvala Gornja Volta, a preimenovao ju je tadašnji predsjednik Thomas Sankara. Novo je ime spoj dvaju najraširenijih lokalnih jezika Bobo i Mossi, a u prijevodu znači Zemlja poštenih i ponosnih ljudi. Ne leži ni lijevo ni desno, ni ispod ni iznad rijeke Volte da zaslužuje takvo ponižavajuće ime, kakvo je bilo Gornja Volta. Let je na relaciji Pariz-Ouagadougou (čitaj Uagadugu ili jednostavno skraćeno Uaga). Ouaga-što?' Glavni grad Burkine Faso definitivno pobjeđuje u izboru naj-cool imena grada na svijetu.
Aerodrom u središtu grada
Prvo iznenađenje pri susretu s ovim milijunskim gradom bio je aerodrom, ne zbog izgleda, nego zbog smještaja. Naime, praktički se nalazi u samom središtu grada, udaljen je od njega svega dva kilometra. Još nismo ni izašli iz zračne luke, a već nas je čekala vesela družina taksista. Njihova ponuđena cijena vožnje do centra nije se podudarala s informacijama koje smo pročitali u vodiču. Kao iskusni putnici, odmah smo se pozvali na našu "Bibliju". Taksisti su uvidjeli da će morati maknuti jednu nulu s izrečenog iznosa, te su krenuli po svoja vozila. Vozila? Ne postoji prava riječ za opis većine "automobila" u Ouagi. Ali, u neispravnosti i ofucanosti, sigurno prednjače baš taksi vozila. Ovaj naš je svaku minutu trebalo zaustaviti, lupiti ga po "šajbi" ne bi li proradila svjetla. Bio je mrkli mrak. Gradsko osvjetljenje doduše postoji, ali to ne znači da radi svugdje i uvijek.
Najmoćniji vladar
Kao što je slučaj i u većini drugih velikih afričkih gradova, Ouaga ne obiluje turističkim atrakcijama. Ali, ipak, u gradu se održava jedan događaj koji nikako nismo smjeli propustiti - posebna tradicionalna ceremonija koja se održava svakog petka u 7 ujutro ispred kraljevske palače.
U toj ceremoniji sudjeluje 'Moro-Naba' Ouagadougoua - kralj naroda Mossi i najmoćniji tradicionalni vladar Burkine Faso. Njegov je utjecaj toliki da ga vlada uvijek pita za savjet prije donošenja bilo kakve odluke. Sadašnji Moro-Naba je 37. kralj, Kako i doliči kralju moćne dinastije, Moro-Naba je impozantna figura.
Vrlo službena ceremonija traje samo 15 minuta i nije ni u kojem pogledu turistička. Fotografiranje je strogo zabranjeno. Pripadnici elite dolaze taksijima, u automobilima ili na motorima. Nakon što se pozdrave, sjedaju na zemlju u redovima, ovisno po rangu i važnosti. Ubrzo se ukazuje kralj obučen u crvenu halju (simbol rata) koji traži od podanika da mu osedlaju konja. Oni ga u tome priječe te se kralj povlači i vraća u bijeloj robi (simbol mira). Tada podanici zovu goste na piće u palaču.
Nesretna ljubav
Postoji više tumačenja same predstave. Nama se najviše svidjela ona romantičnija. U početku kraljevstva izbio je rat i kraljica se povukla iz palače svojim roditeljima. Nakon rata nije se vratila niti javljala. Kralj je svakog jutra tražio da mu se osedla konj da ode po svoju dragu, ali podanici, koji su znali da je kraljica umrla, to nisu htjeli dopustiti jer su se bojali kraljeva gnjeva sazna li on za smrt svoje voljene.
Thomas Sankara - afrički Che Guevara
Velika je rijetkost da neki politički vođa zaslužuje opširan opis u putopisu, ali Thomas Sankara, bivši predsjednik Burkine Faso, bio je puno više od običnog političara. Njegova uvjerenja i stavovi su tim više atipični ako se uzme u obzir da se takav čovjek pojavio u Africi - u Burkini Faso, jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta.
Po čemu je on bio drukčiji od svih drugih“'velikih“ predsjednika i vođa? Sankarin službeni automobil je bio Renault 5. Drugim ministrima i vladinim službenicima je također zabranio veće automobile. Državne limuzine poklonio je Državnoj lutriji. Srezao je plaće političara i borio se protiv svih vrsta korupcije. Svoju i ženinu plaću objavio je na radiju.
U društvenom radu je također postigao neviđene rezultate; u dva tjedna je većina djece Burkine Faso cijepljeno protiv žute groznice i meningitisa. Tu je akciju UNICEF nazvao jednim od najvećih afričkih uspjeha. Volio je on i zapovijedati. Na Međunarodni dan žena, 8. ožujka, naredio je ženama da mogu raditi što hoće, a muževima da se pobrinu oko djece i vode, da naberu drva i skuhaju ručak.
Bio je junak, a to može biti opasno. Njegova karizma i poštenje nisu bili dobrodošli u svim krugovima, uglavnom među veleposjednicima i drugim moćnicima. Njegovi postupci nisu odgovarali ni stranim silama. Na kraju ga je izdao najbolji prijatelj Blaise Comparoé. Taj je čovjek od ubojstva Thomasa Sankare 1987. pa sve do 2014. godine bio predsjednik Burkine Faso.
Tržnica u saharskom gradu
U Ouagi postoji mnoštvo autobusnih kolodvora. Ovisno o prijevozniku i odredištu kolodvori su raspršeni po cijelom gradu. Tu je i glavni kolodvor odakle kreću autobusi na međunarodnim linijama. Zanimljivo je da se on, u odnosu na središte grada, nalazi puno dalje od gradske zračne luke.
Iznenadilo nas je da neke tvrtke prodaju karte s označenim mjestima. No, svejedno, točnost polaska i raspored sjedenja, podložni su čestim promjenama. Kada bi autobus s "označenim mjestima" krenuo, na svakom semaforu bi na zadnja vrata upadali "padobranci" koji su lako potkupili konduktera koji je nadgledao zadnji dio autobusa. Najbolja su mjesta pored vozača odakle se mogu nesmetano promatrati sve čari afričkog života kroz uvijek razbijeno vjetrobransko staklo. Iako je većina cestovne mreže asfaltirana, česte su obilaznice po prašnjavim gudurama. A tada, kako su svi prozori otvoreni, novi se sloj prašine taloži na već prašnjave putnike.
Iz Ouage smo se uputili na sjever. Cilj je određen - selo Gorom-Gorom. Tamo se svaki četvrtak održava jedan od najvažnijih "marketa" u zapadnoj Africi. Kako bismo stigli do odredišta morali smo put odraditi u dva dijela jer ne postoji izravna linija. Noćimo u pravom sahelskom gradu koji se zove Dori. Mjestašce je polazišna točka do 60 km udaljenog Gorom-Goroma do kojeg ne postoji cesta. Odmah pri izlasku iz autobusa dogovorili smo prijevoz za sutra. Kombi će nas pokupiti ispred hotela.
Na rubu najpoznatije pustinje
Jedna od najneudobnijih vožnji ikad počela je rano ujutro. U točno dogovoreno vrijeme, ispred hotela, spreman nas je čekao kombi s putnicima. Nije loše na prvi pogled. Samo, sva su mjesta zauzeta, a nas je petero! Ljudi u kombiju su se stisnuli i napravili malo prostora i za nas. Naravno, to im je bilo uobičajeno. Žene s djecom stoički su podnijele težak put koji se oduljio na tri sata.
Približavajući se sve više Goromu, krajolik je postojao sve pustiji. Došli smo do ruba najpoznatije svjetske pustinje - Sahare.
Tržni dan u Gorom-Goromu okuplja trgovce iz šire okolice. Različite etničke grupe iz Sahela i Sahare razlikuju se po različitim obilježjima. Najuočljiviji i najprepoznatljiviji su Tuarezi, vladari Sahare. Nose duge halje, turbane indigo boje i do najmanje pojedinosti izrezbarene mačeve. Boja turbana im ostavlja traga na licu pa ih zato zovu ljudima plave kože. Uvijek se motaju oko mjesta gdje se trguje devama. Posebnu pozornost privlače žene naroda Fulani koji je rasprostranjen po cijeloj zapadnoj Africi. One su raskošno obučene u haljinama živih, šarenih boja, a frizure su ukrašene lančićima, srebrnim medaljonima i plastičnim kuglicama.
Zbog svoje autentičnosti, posjet tržnici u Gorom-Goromu navodi se kao događaj koji se ne smije propustiti za vrijeme boravka u Burkini Faso. U ponudi nema suvenira za turiste, koji su ionako rijetkost u Goromu. Sva je roba namijenjena isključivo za potrebe lokalnih ljudi. Možda nema klasičnih turističkih suvenira, ali tuareški mač ili tuareške torbice, svakako su poželjni predmeti za svakog sakupljača afričkih suvenira.
Neprimjetni u turbanima
Tržnica je podijeljena po sektorima. U svakom dijelu se prodaje različita roba. Najzastupljeniji su hrana, odjeća i tkanine, tradicionalni medicinski preparati i nakit. Deve i stoka se prodaju malo izvan samog centra tržnice. Kako bismo izgledali neprimjetno među saharskim ljudima, kupili smo turbane. Na taj smo se način mogli nesmetanije kretati među mnogobrojnim štandovima ogromne tržnice. Izmoreni od 'kupovanja' vraćamo se u Dori i potom nazad u 'civilizaciju' Ouage.
(Napisao i slikao: Darko Dovedan)
Burkina Faso info:
Broj stanovnika: 14,5 milijuna
Površina: 274 100 kilometara kvadratnih (5 puta veća od Hrvatske)
Religija: islam 65 %, tradicionalne religije (animizam) 15,3 %, kršćanstvo 19 %
Jezici: francuski (službeni)
Etnički sastav: 60 etničkih grupa (Mossi 50 %)
Vrijeme: vrijeme Greenwicha
Novac: CFA-zapadnoafrički franak (1 euro = 652,74 CFA), euro i dolar su svugdje prihvaćeni
Viza: potrebna za hrvatske državljane.
Zanimljivosti:
UN je 2005. stavio Burkinu Faso na 175. mjesto od 177 zemalja na listi kvalitete života
više od 50 % stanovništva (6 milijuna ljudi) preživljava s manje od dolara na dan
pismenost stanovnika iznosi 13 %
najpoznatiji panafrički filmski festival FESPACO održava se svake druge godine u Burkini Faso (napisao i slikao: Darko Dovedan)
