Rusija i Izrael napadaju, a SAD promatra. Tko to pali požare svjetskih razmjera: svaki dan mnogo mrtvih ili genocid nad Palestincima uz bespoštedna rušenja, agresija na širokom prostoru Ukrajine, dalekometne izraelske rakete i umorstva u Iranu i iransko raketiranje duž Izraela? Kome koriste ti ratovi? Diže se cijena nafti i to koristi Rusija, Iran sada manje pomaže s dronovima Rusiji što prividno smanjuje pritisak Rusije na Ukrajinu, Izrael vrši veći pritisak na Iran što daje prednost SAD u nuklearnome području nadmetanja i prijetnji, Rusija se nudi za posrednika između SAD i Irana. Ukratko, to je opasna igra„Velikih“(SAD, Rusije, Kine),a“mali“ (Izrael, Palestina, Iran, Ukrajina) muku muče kako da uz pomoć velikih zadrže svoje pozicije (Ukrajina), neki da stvore svoju državu (Palestina), neki prošire svoju državu (Izrael), a neki da uđu u nuklearni krug “velikih“ (Iran). Sve se to događa u odgađanjima pojava kriza, koje se ne rješavaju odmah, jer toga mehanizma u međunarodnim odnosima još nema. Očigledan slab primjer u tome jest Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, koji je dugotrajno blokirano s instrumentom veta samo jedne od velikih sila. Sve te nabrojane krize su tinjale i jedna kriza je utjecala na pojavu nove.
Ukrajina je s agresijom Rusije još 2014 s okupacijom poluotoka Krima ostavljena na milost i nemilost SAD, Rusije i Europske unije. Totalna agresija Rusije, koja je slijedila 2022.godine pokazala je tek verbalnu spremnost Europske unije i donekle SAD, i pregrštima raznih obećanja, koja nisu zaustavila agresora. Tek hrabro i masovno organiziranje obrane Ukrajine produžilo je stabilnost te druge najveće zemlje Europe, koja nije bila pokorena, što je bio cilj agresora. Otvaranjem većega stupnja krize u Gazi Ukrajina je bila manje u prioritetu vojne pomoći zapadnih saveznika. Dolazak Trumpa na čelo SAD ohrabrio je Izrael za radikalne poteze osvajanja prostora, što se činilo najbrutalnijim načinom totalnoga uništavanja ljudstva i njihovih boravišta, već protjeranih u prisilna boravišta Gaze. Međunarodna zajednica je ostala pasivna i stvari su išle dalje, sa znanjem i prilično otvorenim podržavanjem SAD. Na prijetnje Irana Izraelu, uslijedio je odgovor napadima raketa i umorstvima, sa znanjem SAD, koji su nadvodno htjeli ove nedjelje imati pregovore s Iranom o ograničavanju nuklearnoga naoružanja.
Za očekivati je, da će se ovi teški krizni problemi svijeta pokušavati rješavati u dva smjera: ratno smirivanje i diplomatsko aktiviranje, ali vjerojatnije jest, da će to ići usporedo.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je shvatio, da Putin održava ili zadržava stanje „mirovnih pregovora“, koji su se sveli na prostu razmjenu mrtvih, zarobljenih, ali ne i djece. I to Putin čini, da bi stvorio fazu ili bolje reći farsu stanja pregovora, koji to nisu i to isključivo, kako kaže Zelenski „zbog prijetnje sankcijama Rusiji, koje su već pripremljene“. Tako Putin djelomično postiže „izolaciju Kijeva“. Ovako čita Zelenski dalje namjere Putina: „Rusija treba predstaviti iluziju diplomatskoga mosta između Moskve i Kijeva, posebno tako prezentirati američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, što Putinu omogućava tvrditi, da je dijalog u tijeku: Mi razgovaramo. Ako se sankcije uvedu, pregovori će se završiti“ . Naravno, Zelenski vidi i cilj Rusije, da se dijalog vodi bez Europljana i Amerikanaca, i da se tako izolira Ukrajina. Naprotiv, ako, kako sugerira Zelenski „Ukrajina ima partnere i sankcije na snazi, Putin ne može izdržati dugi rat“.
Zelenski o Trumpu dobro pazi što će reći, jer mu takva prava iskrenost na završi na dobro pa kaže da „izgleda Trump shvaća, da ruska strana nije u potpunosti otvorena ili iskrena u svezi s ratom i da mu laže“. Ukrajinski predsjednik pokušava Trumpa uvjeriti da „Putin ne razumije ništa osim snage. A SAD imaju tu snagu. Iskreno se nadam, da Amerika to vidi i razumije“.
Prvi potez, to Zelenski stalno naglašava, bila bi američka rigorozna mjera opsežnih sankcija. Ovako kako je sada, Zelenskome se čini, da je to sporo „što omogućava Putinu, da se prilagodi, posebice u pogledu ruske ekonomije i vojne industrije.
Što se tiče sankcija, Zelenski je kritizirao spor tempo implementacije, za koji smatra da je »omogućio Putinu, da se prilagodi, posebno u pogledu ruske ekonomije i vojne industrije. Putin osjeća, da njegova ekonomija sada pati, ali želi kupiti više vremena, prije nego što se uvedu strože sankcije, a to bi trebalo biti odmah«, odlučno kaže Zelenski, koji se nada da će se uskoro sresti s Trumpom na dvodnevnom susretu država skupine G7 u Kanadi sa željom, da ga uvjeri u neophodno jačanje pritiska na Moskvu, nakon što su mirovni pregovori zastali između sukobljenim stranama.
U svim prilikama, posebice kod obilazaka bojišnice, Zelenski naglašava, da mora spasiti živote svojih ljudi i da mu za to treba veća podrška, uspoređujući to sa srljanjem ruske vojske u smrt zbog slabe zaštite: » Ljudi nisu ogrjev, da se bace u plamen. Mi ne postupamo s našim ljudima onako kako to čine Rusi«.
Situacija u Gazi, gdje svakodnevno stradaju djeca, žene, ranjeni i bolesni, a pomoć iscrpljenom ljudstvu ne stiže zadovoljiti ni osnovne potrebe za život, traži prije svega humanitarno rješenje, ali i rješenje za budućnost palestinskoga naroda. U srijedu 18. lipnja održava se u New Yorku konferencija za mirno rješenje palestinskoga pitanja. Na ovoj konferenciji aktivno će sudjelovati i slovenska ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon, gdje će potpisati i Memorandum o suglasnosti između vlada Slovenije i Palestine o razvitku odnosa između ove dvije države. Glavna tema konferencije jest: ostvarenje rješenja dvije države. Plenarno zasjedanje započet će govorima predsjednika generalne skupštine i generalnoga sekretara Ujedinjenih naroda i nastavit će se izjavama država članica i drugih međunarodnih aktera. Već samo sudjelovanje slovenske ministrice odražava jasnu i dosljednu obvezu Slovenije za ostvarenje trajnog i pravednog rješenja dvije države u skladu s međunarodnim pravom i rezolucijama Ujedinjenih naroda. Tanja Fajon je pred odlazak u New York izjavila, da je riječ »o ključnome doprinosu Slovenije u prelasku od deklarativne prema operativnoj fazi ostvarenja cilja, u okviru ojačanih međunarodnih nastojanja u postizanju jedinstvene podrške do cilja u rješenju dvije države«.
Ako se u pitanju Gaze nastavi ovim putem, koji će preciznije zacrtati najavljena međunarodna konferencija bit će to najveći doprinos miru na Bliskom Istoku i ujedno trajno rješenje pitanja Palestine kao samostalne i nezavisne države. palestinskog pitanja.
Ivan Botteri
Ukrajina je s agresijom Rusije još 2014 s okupacijom poluotoka Krima ostavljena na milost i nemilost SAD, Rusije i Europske unije. Totalna agresija Rusije, koja je slijedila 2022.godine pokazala je tek verbalnu spremnost Europske unije i donekle SAD, i pregrštima raznih obećanja, koja nisu zaustavila agresora. Tek hrabro i masovno organiziranje obrane Ukrajine produžilo je stabilnost te druge najveće zemlje Europe, koja nije bila pokorena, što je bio cilj agresora. Otvaranjem većega stupnja krize u Gazi Ukrajina je bila manje u prioritetu vojne pomoći zapadnih saveznika. Dolazak Trumpa na čelo SAD ohrabrio je Izrael za radikalne poteze osvajanja prostora, što se činilo najbrutalnijim načinom totalnoga uništavanja ljudstva i njihovih boravišta, već protjeranih u prisilna boravišta Gaze. Međunarodna zajednica je ostala pasivna i stvari su išle dalje, sa znanjem i prilično otvorenim podržavanjem SAD. Na prijetnje Irana Izraelu, uslijedio je odgovor napadima raketa i umorstvima, sa znanjem SAD, koji su nadvodno htjeli ove nedjelje imati pregovore s Iranom o ograničavanju nuklearnoga naoružanja.
Za očekivati je, da će se ovi teški krizni problemi svijeta pokušavati rješavati u dva smjera: ratno smirivanje i diplomatsko aktiviranje, ali vjerojatnije jest, da će to ići usporedo.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je shvatio, da Putin održava ili zadržava stanje „mirovnih pregovora“, koji su se sveli na prostu razmjenu mrtvih, zarobljenih, ali ne i djece. I to Putin čini, da bi stvorio fazu ili bolje reći farsu stanja pregovora, koji to nisu i to isključivo, kako kaže Zelenski „zbog prijetnje sankcijama Rusiji, koje su već pripremljene“. Tako Putin djelomično postiže „izolaciju Kijeva“. Ovako čita Zelenski dalje namjere Putina: „Rusija treba predstaviti iluziju diplomatskoga mosta između Moskve i Kijeva, posebno tako prezentirati američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, što Putinu omogućava tvrditi, da je dijalog u tijeku: Mi razgovaramo. Ako se sankcije uvedu, pregovori će se završiti“ . Naravno, Zelenski vidi i cilj Rusije, da se dijalog vodi bez Europljana i Amerikanaca, i da se tako izolira Ukrajina. Naprotiv, ako, kako sugerira Zelenski „Ukrajina ima partnere i sankcije na snazi, Putin ne može izdržati dugi rat“.
Zelenski o Trumpu dobro pazi što će reći, jer mu takva prava iskrenost na završi na dobro pa kaže da „izgleda Trump shvaća, da ruska strana nije u potpunosti otvorena ili iskrena u svezi s ratom i da mu laže“. Ukrajinski predsjednik pokušava Trumpa uvjeriti da „Putin ne razumije ništa osim snage. A SAD imaju tu snagu. Iskreno se nadam, da Amerika to vidi i razumije“.
Prvi potez, to Zelenski stalno naglašava, bila bi američka rigorozna mjera opsežnih sankcija. Ovako kako je sada, Zelenskome se čini, da je to sporo „što omogućava Putinu, da se prilagodi, posebice u pogledu ruske ekonomije i vojne industrije.
Što se tiče sankcija, Zelenski je kritizirao spor tempo implementacije, za koji smatra da je »omogućio Putinu, da se prilagodi, posebno u pogledu ruske ekonomije i vojne industrije. Putin osjeća, da njegova ekonomija sada pati, ali želi kupiti više vremena, prije nego što se uvedu strože sankcije, a to bi trebalo biti odmah«, odlučno kaže Zelenski, koji se nada da će se uskoro sresti s Trumpom na dvodnevnom susretu država skupine G7 u Kanadi sa željom, da ga uvjeri u neophodno jačanje pritiska na Moskvu, nakon što su mirovni pregovori zastali između sukobljenim stranama.
U svim prilikama, posebice kod obilazaka bojišnice, Zelenski naglašava, da mora spasiti živote svojih ljudi i da mu za to treba veća podrška, uspoređujući to sa srljanjem ruske vojske u smrt zbog slabe zaštite: » Ljudi nisu ogrjev, da se bace u plamen. Mi ne postupamo s našim ljudima onako kako to čine Rusi«.
Situacija u Gazi, gdje svakodnevno stradaju djeca, žene, ranjeni i bolesni, a pomoć iscrpljenom ljudstvu ne stiže zadovoljiti ni osnovne potrebe za život, traži prije svega humanitarno rješenje, ali i rješenje za budućnost palestinskoga naroda. U srijedu 18. lipnja održava se u New Yorku konferencija za mirno rješenje palestinskoga pitanja. Na ovoj konferenciji aktivno će sudjelovati i slovenska ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon, gdje će potpisati i Memorandum o suglasnosti između vlada Slovenije i Palestine o razvitku odnosa između ove dvije države. Glavna tema konferencije jest: ostvarenje rješenja dvije države. Plenarno zasjedanje započet će govorima predsjednika generalne skupštine i generalnoga sekretara Ujedinjenih naroda i nastavit će se izjavama država članica i drugih međunarodnih aktera. Već samo sudjelovanje slovenske ministrice odražava jasnu i dosljednu obvezu Slovenije za ostvarenje trajnog i pravednog rješenja dvije države u skladu s međunarodnim pravom i rezolucijama Ujedinjenih naroda. Tanja Fajon je pred odlazak u New York izjavila, da je riječ »o ključnome doprinosu Slovenije u prelasku od deklarativne prema operativnoj fazi ostvarenja cilja, u okviru ojačanih međunarodnih nastojanja u postizanju jedinstvene podrške do cilja u rješenju dvije države«.
Ako se u pitanju Gaze nastavi ovim putem, koji će preciznije zacrtati najavljena međunarodna konferencija bit će to najveći doprinos miru na Bliskom Istoku i ujedno trajno rješenje pitanja Palestine kao samostalne i nezavisne države. palestinskog pitanja.
Ivan Botteri
