Puno toga govori da Ukrajina žarko treba mir i ne može prihvatiti tezu da Putin iz rata izađe kao pobjednik. Vrlo je bitno da se susret Putin – Zelenski održi što prije, jer stradanja u Ukrajini svakoga su dana veća. Zelenski je ovoga četvrtka upozorio da je „Rusija sinoć postavila jedan od svojih ludih antirekorda napadom s više od 574 bespilotnih jurišnih letjelica tipa Šahed, 40 krstarećih raketa i aerobalističkih raketa Kinzhal na stotine ciljeva diljem Ukrajine“. Bili su to napadi na civilnu infrastrukturu, stambene zgrade i ljude na otvorenom.
Prema riječima Zelenskoga, „u Zakarpattju je pogođeno američko civilno poduzeće s više krstarećih raketa, a to poduzeće, primjerice, proizvodi automate za kavu. Evo, sada u 12 sati požar koji je izbio tijekom noći još se gasi, a do sada ima 15 ranjenih osoba“. Ukrajinski predsjednik razumljivo je ogorčen zbog tako strašnog i snažnog udarca narodu i zemlji Ukrajini: „Kao da se nije ništa promijenilo, kao da nema globalnih nastojanja za zaustavljanje rata“, požalio se Zelenski svjetskoj javnosti.
Da, potpuno je u pravu, jer ako se što i promijenilo, samo je postalo gore, strašnije i s puno nevjerice prema svemu što dolazi iz usta agresora. S pravom se pita Zelenski što to znači i odgovara: „Da je Rusija stvarno namjeravala sudjelovati u sadržajnim mirovnim pregovorima, ne bi slala ovako loše signale. Potreban je pritisak na Rusiju, snažne sankcije, snažne tarife. Hvala svima koji nam pomažu.“ No čini se da Zelenski sve manje vjeruje da je među takvima američki predsjednik Donald Trump.
Prema izvješću Glavnoga stožera ukrajinske vojske, glavni raketni napad ruskog agresora bio je usmjeren na grad Lavov i istoimenu regiju na zapadu Ukrajine, odakle dolazi najveća vojna pomoć saveznika.
Nakon ovoga ogorčenoga odziva Zelenskoga oglasio se s porukom ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koji je, prema starom običaju, nastojao razvodniti put do susreta predsjednika Ukrajine i Rusije. Lavrov postavlja uvjet za susret, da se „prethodno razmotre sva pitanja“, ali ne objašnjava što točno misli. Očito je riječ o jednom od stalnih pokušaja odugovlačenja najznačajnijih koraka i susreta. Čudno je pritom da Trump iskače s pomalo nepromišljenim prijedlogom da mjesto susreta Putina i Zelenskoga bude Budimpešta. To je mjesto već bilo spomenuto, a Zelenski ga je i tada i ovoga četvrtka odlučno odbacio, jer ne ispunjava nužan uvjet nepristranosti. To može biti samo na neutralnom području, „na primjer u Austriji ili Švicarskoj, a ne isključujemo ni Tursku“, izjavio je Zelenski i dodao da je spreman u drugoj fazi i na trostrani susret koji bi uključivao i SAD, odnosno Trumpa. Ukrajina je primorana stalno tražiti bolja rješenja kojima će smanjiti veliku prednost Rusije. Stoga je u četvrtak prava utjeha Ukrajini došla iz riječi Zelenskoga da „uskoro kreće serijska proizvodnja krstareće dalekometne rakete Flamingo, koja leti 3000 km, razvija brzinu od 950 km/h, ima raspon krila 6 metara, masu 6 tona i bojevu glavu od jedne tone, a već je počela masovna proizvodnja balističke rakete Sapsan“.
Teško je razumjeti riječi Trumpa da je „moguće rješenje rata Rusije i Ukrajine u razmjeni teritorija“. Zelenski stalno ponavlja da „Ukrajina ne pristaje ni na kakvu razmjenu teritorija s Rusijom, jer to zabranjuje Ustav Ukrajine“.
Na Aljasci, a zatim i u Ovalnom uredu predsjednika SAD-a, mnogo se govorilo o jamstvima sigurnosti Ukrajini, pa i o tome tko bi za to trebao skrbiti. Ukratko, SAD bi to činile samo izdaleka i eventualno u zračnoj obrani, dok je najveći teret na Europi, kao i za sve ostalo u obrani. Jamstva priznaje i Rusija, ali želi biti uključena u njih. Sve to, zajedno s dosadašnjim iskustvima, ne ulijeva veliku sigurnost, jer u ne tako davnom vremenu jamstva sigurnosti pala su na ispitu kada je Ukrajina, u dobroj vjeri, pristala isključiti nuklearno oružje iz svojega vojnog arsenala na zahtjev Rusije. Svi znamo što se dogodilo 2014. s agresijom Rusije na poluotok Krim.
Ostaje pitanje čemu dvosmjerni pregovori Putin – Zelenski (uistinu, Rusija to i ne traži), ako su ishodišta dvaju predsjednika dijametralno suprotna. Rusija želi priznanje suvereniteta nad četiri okupirane ukrajinske regije, razoružanje Ukrajine i zabranu ulaska Ukrajine u NATO. Ukrajina, pak, ne želi prepustiti niti pedlja svoje zemlje ruskom agresoru, traži čvrsta jamstva sigurnosti i punu slobodu za uključivanje u međunarodne institucije. Možemo zapaziti da svi objektivni i nezavisni komentari svjetskih medija ne priznaju pravednost formule „dati zemlju za mir“, jer bi to vodilo ili čak potaknulo Rusiju na daljnja osvajanja država Europe, od Baltika prema jugu. Konačno, sve bi to skrenulo put sigurnosti u nepredvidivom smjeru s američkim predsjednicima sada i u budućnosti, na štetu cijele Europe.
Ivan Botteri
