U četiri godine ruska agresija na Ukrajinu nije postigla nijedan cilj, a žrtava je previše na obje strane.
Kada je 24. veljače 2022. godine, na zapovijed vrhovnika velike Rusije Vladimira Putina, krenula masovna provala ruske vojske preko granica susjedne Ukrajine, bio je to zastrašujući znak jedne od najvećih agresija novoga doba. Putin je samouvjereno i, za njegove pojmove, „velikodušno“ izjavio da će „vojnom akcijom od tri dana osloboditi Ukrajinu od fašističkoga terora“ i zaštititi brojnu rusku manjinu diljem Ukrajine. Prvi udari mnogo snažnije i brojčano veće ruske vojske izvršeni su prodorima na nekoliko strateških pravaca, od juga do sjevera i sjeveroistoka, te su za dva dana okupirali približno četvrtinu ukrajinskoga teritorija.
Međutim, poslije prvoga šoka ukrajinska vojska zauzela je duž cijele linije fronte obrambene položaje i zaustavila daljnje prodore iz Rusije prema dvama najvećim ukrajinskim gradovima – Kijevu kao glavnom gradu te nezavisne države, teritorijalno najveće zemlje Europe, i prema drugom po veličini gradu Harkivu, koji brani ulaz u istočni dio zemlje. Uskoro su ukrajinske snage, potpomognute europskim državama, pa i SAD-om, Kanadom i drugima, krenule u niz protuofenziva i povratile velik dio teritorija. Od tada stalno jača ukrajinska vojska, ali dolazi i do sve novih i većih pojačanja postrojbi ruske vojske, u kojoj se bore i pripadnici više drugih istočnih naroda, posebice Sjeverne Koreje.
Svi pokušaji europskih i drugih saveznika Ukrajine da zaustave agresiju Rusije i pokrenu mirovne pregovore do danas nisu dali rezultata, tako da je i dalje okupirano oko jedne petine Ukrajine. Rusija, iako agresor, uz nerazumljivu blagonaklonost SAD-a, postavlja Ukrajini ultimatume da se preda ili kapitulira na dijelu teritorija koji se nalazi pod vojnim nadzorom Rusije.
Rusija očito ima cilj pokoriti Ukrajinu u cjelini, komad po komad, a potom krenuti dalje u osvajanje Europe. Već sada možemo govoriti da je ovaj rat u Ukrajini najveći sukob u Europi poslije Drugoga svjetskog rata, koji je odnio stotine tisuća mrtvih i ranjenih te prouzročio raseljavanje i otmice. To se u Europi priznaje i izražava se potpora Ukrajini te jača pritisak na Rusiju da se postigne mir i pravda, iako je Rusija za sada odlučna nastaviti rat do ostvarenja svojih zamišljenih ciljeva.
U znak potpore, na dan četvrte obljetnice početka ruske agresije, glavni grad Kijev posjetili su predsjednik Europskoga vijeća Antonio Costa, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, više povjerenika Europske komisije i čelnici više država te izrazili počast nastradalima u ratu. Zahvaljujući na pažnji i posjetu potpore, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski najprije se osvrnuo na glavnu namjeru Putina: „On je prije četiri godine htio zauzeti cijelu Ukrajinu, ali mu to nije uspjelo. Putin nije postigao svoje ciljeve. Nas Ukrajince nije slomio. Nije pobijedio u ratu jer su mu otpor pružili milijuni Ukrajinaca, njihova hrabrost, neumoran rad i ustrajnost. Učinit ćemo sve da postignemo mir i osiguramo pravdu. U tim naporima, za koje smo spremni, pozivamo predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da ostane na strani Ukrajine“, rekao je Zelenski.
Bilo je za očekivati da će na riječi komemoracije i želje za mirom svoje poglede na rat očitovati i ruska strana. Njihov glavni predstavnik za medije Dmitrij Peskov u svojoj je izjavi naglasio da će se „ruske sile i dalje boriti sve dok Moskva ne postigne svoje ciljeve, iako mi od samoga početka gajimo nadu u mirovni dogovor“. Istodobno, stalnim ultimatumima kvare sve pokušaje mirovnih dogovora ili kompromisa. Sada ponovno ponavljaju stare, neprimjerene primjedbe da je „jedan od temeljnih uzroka sukoba bilo širenje NATO-a“, iako dobro znamo da je do širenja NATO-a (Finska i Švedska) došlo zbog ruskog zaoštravanja odnosa na Baltiku i sjeveru Europe, a konačno, pitanje širenja NATO-a isključivo je stvar suverenih država. Konkretno, u kabinetu Putina ističu da se „Moskva protivi članstvu Ukrajine u NATO-u“ te navode već i samo približavanje NATO-u kao dovoljan razlog za agresiju na Ukrajinu.
Europski parlament na izvanrednom je zasjedanju usvojio rezoluciju u kojoj je osudio rusku agresiju i predložio nove, dodatne sankcije protiv Moskve, a Zelenski je pozvao EU da „odredi jasan vremenski okvir za pristup Ukrajine Europskoj uniji“ te najavio da će uskoro biti „novi krug mirovnih pregovora s Rusijom i SAD-om“, što znači i dalje bez EU-a.
U svojoj besjedi francuski predsjednik Emmanuel Macron rat u Ukrajini označio je kao „trojni neuspjeh za Rusiju: vojni, gospodarski i strateški. Sada nema volje na ruskoj strani za postizanje mira“, rekao je Macron, izražavajući punu potporu Ukrajini. Isto je učinio i britanski premijer Keir Starmer, u uvjerenju da „Rusija neće pobijediti. Naša vlada priprema svežanj od 300 sankcija protiv Rusije“. Treći adut europske moći ima njemački kancelar Friedrich Merz, koji je pozvao na „europsko jedinstvo, jer samo zajednička moć može završiti ovaj rat“. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte naglasio je potrebu osiguranja čvrstih jamstava za Ukrajinu i pozvao sve saveznice da nakon prekida sukoba osiguraju trajan mir.
U Sloveniji se ovih dana održava više manifestacija potpore Ukrajini. Premijer Golob poručio je Ukrajincima da je „Slovenija i dalje s njima, u traženju mira i obrani svojih vrijednosti. Rusija nastavlja s brutalnom politikom, što je u suprotnosti s načelima međunarodne zajednice“. Predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar naglasila je da treba odmah postići dogovor o budućnosti Ukrajine, što je ključno za budućnost Europe i stabilnost u svijetu. Ministrica vanjskih poslova Tanja Fajon izjavila je da se „Slovenija zalaže za poštivanje međunarodnoga prava i zahtijeva odgovornost za počinjene zločine u Ukrajini“.
Društvo Ukrajinaca u Sloveniji organiziralo je skup potpore Ukrajini za pravedan i trajan mir te izrazilo zahtjeve za opsežnije sankcije protiv Rusije i vraćanje ukrajinske djece koja su bila oteta roditeljima i deportirana u Rusiju. Na tom je skupu sudjelovao i veleposlanik Ukrajine u Sloveniji Petro Bešta, koji je akt agresije Rusije na Ukrajinu označio kao „rušenje konsenzusa međunarodnoga poretka i stvaranje nesigurnosti u učinkovitost međunarodnih institucija koje bi trebale osigurati poštivanje međunarodnoga prava i mehanizme kažnjavanja kršitelja i agresora“. Njegova primjedba da „agresora nije moguće zaustaviti uvjeravanjem i pregovorima“ potvrđena je u četiri godine ruskoga uništavanja civilnoga pučanstva Ukrajine i energetske infrastrukture, života na minus 25 stupnjeva bez grijanja, mučenja i teških zločina te masovnih otmica djece.
„Mi vjerujemo u uspjeh pregovora, ali uz uvjet jačanja pregovaračkoga položaja zajedničkim i usklađenim mjerama s Europom, jer Rusija ne želi zaključiti mirovni sporazum, nego kapitulaciju Ukrajine. Zbog toga je mir na temelju moći jedina učinkovita strategija sigurne budućnosti Ukrajine i cjelovite Europe“, rekao je veleposlanik Ukrajine u Ljubljani.
Ivan Botteri
