Novo ukopavanje spremnika za otpad u Varaždinu, potaknulo nas je da temu istražimo na internetu, pa evo što o tome piše TEHNOEKO: U današnje vrijeme se sve češće spominju polupodzemni spremnici, no nekako se stječe dojam kako velika većina sugovornika zapravo i ne zna razlike između podzemnih i polupodzemnih spremnika. Je li to isto, ili možda i nije, da vidimo... 
Prvi podzemni kontejneri u Zagrebu
Zagreb je 1998. godine dobio prvi poklonjeni pilot projekt podzemnih kontejnera tvrtke H&G Entsorgungssysteme GmbH na južnoj strani Boćarskog doma na Prisavlju. Postavljena su četiri podzemna kontejnera za stari papir, limenke i staklo. Bio je to njihov početak i kraj jer u to vrijeme gradska komunalna služba nije bila spremna na kvantne skokove u manipulaciji otpadom, više se bavila problematikom hoće li nove HDPE kante za MKO biti crne ili „ekološke“ zelene boje. Cijena tih spremnika je u ono vrijeme iznosila cca. 10.000 njemačkih maraka po spremniku od 3 m3, odnosno preračunato u Eure oko 3.300 EUR/m3 koliko im je cijena i danas.
MOLOK prvi polupodzemni kontejneri
Iako su polupodzemni kontejneri u Hrvatskoj prisutni još od 2004. godine, prva se prezentacija spremnika održala u Čistoći Zagreb 11.10.2006. Prva se instalacija postavlja u Velikoj Gorici 2009., a Zagreb prve MOLOK polupodzemne kontejnere dobiva tek 2013. godine u sklopu novoizgrađenog Ban Centra pored Trga bana Jelačića. Cijena kubnog metra prostora za otpad u slučaju MOLOK polupodzemnih spremnika je iznosila 400 Eura/m3.
Šibenik - predvodnik u podzemnim sustavima
U svibnju 2010. godine Grad Šibenik provodi javnu nabavu podzemnog sustava za 4 x 1.100 l kontejnera i među prvima nabavlja jedan takav spremnik po cijeni od 287.733,90 kn odnosno 8.600 EUR/m3 bez troškova ugradnje. Ubrzo šibenski primjer slijede i mnogi drugi gradovi po otocima i priobalju.Prednosti i mane oba sustava
Polupodzemni kontejneri od primjerice 6,5 m3 efektivnog prostora za otpad nisu teži od 300 kg, što znači da je manipulacija i dostava kudikamo lakša od 4,4 m3 podzemnog spremnika mase 12.000 kg. Za ugradnju MOLOK-a nisu potrebne dozvole s obzirom na to da u zemlju ne ulazi više od 1,5 metra, što spada u Pravilnik o jednostavnim građevinama. Za podzemne kontejnere je potrebno kopati i do 2,7 metara što iziskuje dozvole i papirologiju.Polupodzemni sustavi se ukapaju u omjeru 1:1 odnosa iskopano / dobiveno tj. za 6,5 m3 prostora za otpad valja iskopati jednako toliko zemlje. Kod podzemnih spremnika taj omjer doseže i do 1:10, da bi se dobilo 4,4 m3 za otpad mora se iskopati 40 m3 zemlje, što u užim gradskim jezgrama zna biti poprilično problematično. Polupodzemne spremnike imamo mogućnost prilagoditi mreži podzemne infrastrukture, dok podzemni spremnici iziskuju stroge linije i izmještanje pronađene komunalne infrastrukture što bitno povećava troškove i vrijeme instalacije u što smo se nedavno mogli uvjeriti i u Zagrebu, gdje je bilo potrebno zatvoriti za promet čitavu ulicu, dok se u Velikoj Gorici 6.9.2022. istovremeno odvijala instalacija polupodzemnih kontejnera većeg ukupnog kapaciteta, bez zatvaranja ulice, preusmjeravanja prometa i instalacija je bila spremna za upotrebu istog dana.
Pri pražnjenju podzemnih kontejnera valja ostaviti prostor za manipulaciju tj. vađenje kontejnera van spremišta, dok se polupodzemni mogu prazniti i kad su okruženi vozilima tj. ne zahtijevaju pristupni put. Radi klimatskih promjena i čestih velikih količina oborina voda se ulijeva u podzemne kontejnere kao što je bio slučaj npr. u Trogiru, koji danas s postavljenim MOLOK sustavima odolijeva plimnom valu i do 1.2 metra visine.
Pražnjenje 6,5 m3 otpada iz polupodzemnih spremnika vrši jedan kamion s vozačem kojem je potrebno manje od 2 minute za kompletnu operaciju pražnjenja, dok se kod podzemnih spremnika stvar bitno produžuje i često operacije pražnjenja četiri 1.100 l spremnika mogu s lakoćom premašiti 5-10 minuta, iako su angažirani vozač i dva operativca. Molok polupodzemni spremnici dolaze sa standardnim 10 godišnjim jamstvom, dok je jamstvo na podzemne spremnike godinu dana.
O svemu ovome je već bilo govora na XI. međunarodnom simpoziju Gospodarenje otpadom Zagreb 2010. u Skupštini grada Zagreba, no izgleda da još uvijek više ima onih koji vole učiti na vlastitoj koži dok polupodzemni kontejneri polako, ali sigurno zauzimaju sve veći tržišni udio. Jedini problem polupodzemnih spremnika su loše kopije originalnih MOLOK sustava zbog kojih je velik dio korisnika spreman paušalno zaključiti kako: „..to ne valja, jer curi, smrdi i izranja iz zemlje“.
„Nezadovoljstvo lošim proizvodom traje duže od sreće zbog male uštede prilikom kupnje“ rekao je jednom prilikom Joe Weider, a mi ćemo nadodati: „Original je samo jedan!“
