Predsjednik Republike Zoran Milanović sudjelovao je na obilježavanju 30. godišnjice stradanja civila u naselju Baćin u Hrvatskoj Dubici. Predsjednik Milanović položio je vijenac i zapalio svijeću ispred spomen obilježja masovne grobnice, a u svom obraćanju se najprije zapitao „tko su ti ljudi, donedavni susjedi, i što se događalo u njihovim glavama i srcima da su odlučili smaknuti, lišiti života toliko nemoćnih i starih ljudi na kukavički način“.
„Svaka žrtva nije ista, postoje oni jači, postoje oni slabiji, odrasli punoljetni muškarci, žene i bolesni. I reći da je svaka žrtva ista je jedna vrsta moralnog i filozofskog bijega od stvarnosti. Ovo su bili naročito ranjivi ljudi. Često razmišljam, ako ima pakla i raja, koje je to posebno mjesto u paklu rezervirano za te tipove. Sjete li se ikad…To je ta banalnost ljudskog zla. Ljudi koji su do jučer bili susjedi, policajci, mesari, trgovci odjednom postaju brutalni ubojice i nemaju problem smaknuti desetine i desetine starih nemoćnih ljudi. To je bilo prije Ovčare i to je na neki način i gore od Ovčare“, rekao je predsjednik Milanović.
Podsjećajući kako je rijeka Una i hrvatska granica, predsjednik Milanović je nastavio: „To je bila i povijesna granica u turskim ratovima i ovo je teren natopljen krvlju iz svih mogućih ratova, teren nesigurnosti, selidba. Ovo je prostor kretanja, stalno u tenziji, stalno u traženju onog ljudskog prava da traži sreću, pa makar je i ne našao. Vjerujem da je zahvaljujući braniteljima i hrvatskim vitezovima to vrijeme prošlo i da je došlo normalnije, sretnije vrijeme ljudske dobrote“.
„Naravno, kultura sjećanja koju želimo, koju živimo, koju pokušavam propagirati kao političar, kao ljudsko biće, kao Hrvat i kao predsjednik Republike Hrvatske uključuje uzajamnost. A to znači i to ponavljam, a vidim da nema odjeka, ako imam pijetet prema žrtvama drugog naroda, bliskog naroda, želim vjerovati i bratskog naroda, ako idem u Jasenovac, na stratišta gdje su ubijeni ljudi nakon Oluje, u Varivode u Kninsku krajinu, onda imam nekakvo ljudsko očekivanje da netko tko predstavlja dio tog naroda s druge strane bude ovdje, da se rukujemo. To nedostaje, to je karika, to je cijeli lanac koji nedostaje. Lanac normalnosti i sreće. Ovo je poziv i ispružena ruka. Bez uzajamnosti, bez razumijevanja, bez neke vrste priznanja nema normalnog života. Ovo je moj poziv i verbalni i fizički onima koji na neki način predstavljaju ili su na neki način slijednici onih koji su ovdje osramotili i okaljali srpsko ime - jer teško narod može biti odgovoran - da sjednemo, da razgovaramo i da se uzajamno poštujemo“, poručio je predsjednik Republike Zoran Milanović istaknuvši kako od naših susjeda očekuje uzajamnost, pružamje, živjeme, pokazumje te da je vrijeme za novo vrijeme u kojem će susjed susjedu biti samo susjed i svi samo ljudi, ništa više od toga.
U naselju Baćin nalazi se druga, po broju žrtava, masovna grobnica u Hrvatskoj. Žrtve masovne grobnice mještani su Hrvatske Dubice i sela Cerovljani. Od 1991. do kraja 1995. na području Općine Hrvatska Dubica ubijeno je ili nestalo 137 osoba, među kojima je 35 branitelja.
Nakon komemoracije, predsjednik Milanović obišao je i Spomen sobu Domovinskog rata u Memorijalnom prostoru Baćin.
Uz predsjednika Milanovića na komemoraciji je bio posebni savjetnik Predsjednika za veterane Domovinskog rata Marijan Mareković.
