Ante Gavranović
Vrlo često se postavlja pitanje zašto Hrvatska nema više inozemnih ulaganja i uopće kako strani investitori gledaju na gospodarska i druga kretanja u Hrvatskoj. ”Bijela knjiga” stranih ulagača na određeni način barometer toga raspoloženja, u posljednjem se izdanju bavila i fokusirala na jasan cilj i manji broj konkretnih mjera koje se mogu provesti odmah kako bi se gospodarski rast ubrzao.
Polazna ideja je da kriza povezana s pandemijom bolesti COVID-19 dodatno naglašava zahtjev za promjenama. Izlazak iz krize u velikoj će mjeri zavisiti o buđenju gospodarske i društvene dinamike na koju će vlada zbog smanjenja fiskalnog kapaciteta, unatoč dodatnim EU sredstvima, sve manje moći utjecati. Pritom je naglasak na konstataciji da Hrvatska nema ni mogućnosti ni želje biti troškovno atraktivna kao „jeftina” poslovna lokacija koja se oslanja na niske troškove rada, pa se postavlja pitanje koji su ostali realni sadržaji pojma konkurentnost pored smanjenja poreznih i parafiskalnih nameta i reforme sustava državnih poduzeća?
Kako ostvariti ambiciozne ciljeve?
Transformacija složenosti gospodarstva sadrži kao vrlo ključnu stavku troškovnu efikasnost na koju se nadograđuje institucionalna efikasnost, do treće faze u kojoj se na prva dva procesa nadovezuju kreativnost, inovativnost, nove tehnologije i ulaganja u istraživanja i razvoj. Prethodne faze - troškovna i institucionalna - nužni su uvjeti kasnijih razvojnih faza. Međutim, jasno je da je postizanje ambicioznih razvojnih ciljeva povezano s brzinom odlučivanja, ulaganja i odvijanja poslovnih procesa. Brzina se u širem smislu može povezati s konceptom lakoće poslovanja. Hrvatska je (v.Doing business) bolja samo od Bugarske, uz bok Mađarske i Rumunjske, te zaostaje za ostalim tranzicijskim državama. Rezultat, nažalost, jasno pokazuje da Hrvatska nije konkurentna zemlja za poslovanje i to treba hitno promijeniti.
Sve relevantne analize pokazuju da je broj dana potrebnih za pokretanje posla u Hrvatskoj prevelik: Broj dana potrebnih za pokretanje poslovanja, vrijeme potrebno za dobivanje građevinske dozvole (dani), za pribavljanje priključka na el. energetsku mrežu (dani). sporost procedura u poreznom sustavu najviše je izražena kod poreza na dobit, registraciju vlasništva nad nekretninom (dani), za plaćanje poreza (sati godišnje), za podnošenje prijave za povrat pretporeza (dani, za podnošenje prijave za povrat pretporeza (dani), za realizaciju povrata pretporeza (tjedni), za realizaciju povrata pretporeza (tjedni), za podnošenje zahtjeva za ispravak prijave poreza na dobit (sati), za podnošenje zahtjeva za ispravak prijave poreza na dobit (sati), za realizaciju ispravljenog poreza na dobit (tjedni), kao i vrijeme potrebno za realizaciju ispravljenog poreza na dobit (tjedni) ne ide nam na ruku.
Sporost sudskih postupaka
Vrijeme potrebno za sudsku provedbu ugovora (dani), za sudsku provedbu ugovora (dani), za podnošenje i zaprimanje tužbe (dani), za parnicu i presudu (dani), za parnicu i presudu (dani) su izrazito neprilagođeni, a vrijeme potrebno za provedbu sudske presude (dani), vrijeme potrebno za provedbu insolvencijskog postupka (godine) te vrijeme potrebno za provedbu insolvencijskog postupka (godine) izrazito su nepovoljni.Spori insolvencijski postupci dobro su poznati. Ovo je područje poseban problem, jer usporava realokaciju kapitala i radnika u produktivnije gospodarske projekte, umanjuje mogućnost za pravičnu naplatu vjerovnika, narušava povjerenje u institucije i dramatično usporava gospodarske procese čineći ih nepredvidivima kada izbiju problemi u poslovanju nekog poduzeća.
Brzina javne nabave i korupcija
Hrvatsko tržište javne nabave jedno je od relativno najvećih u Novoj Europi. s 46,6 milijarda kuna, koliko je iznosila vrijednost postupaka javne nabave za 2018. godinu, predstavlja oko 12% BDP-a. Iznos iz godine u godinu u apsolutnom i relativnom iznosu raste.
Za kvalitetu i učinke postupaka javne nabave ključne su brzina i predvidivost, odnosno transparentnost. Brzina i transparentnost umanjuju, a dobre kontrole potpuno isključuju mogućnost korupcije. Iako pouzdani i ažurni pokazatelji za međunarodne usporedbe javne nabave ne postoje, poduzetnička iskustva ukazuju na to da su ovi postupci u Hrvatskoj često spori, nedovoljno transparentni, a ponekad se provode na temelju nedovoljno precizne i stručno pripremljene dokumentacije.
Korupcija, odnosno sumnja u korupciju, poseban je problem koji prati okvire javne nabave. Korupcija ima izrazito negativan utjecaj na gospodarski rast i razvoj: usporava i poskupljuje gospodarske procese, tržišne sudionike stavlja u neravnopravan položaj te nagriza povjerenje. Samo Rumunjska, Mađarska i Bugarska bilježe veću razinu percepcije korupcije od Hrvatske. Prema tome, osim visoke razine korupcije, imamo i pogoršanje njezine percepcije.
Reforme u javnom sektoru trebaju stoga biti praćene proširenjem i ambicioznijom realizacijom akcijskih planova za administrativna rasterećenja i liberalizaciju tržišta.
Ciljevi i preporuke
Glavna poruka Bijele knjige 2020. stoga glasi: ako Hrvatska želi ubrzati razvoj, zaustaviti iseljavanje, stimulirati povratak i privući ljude koji idejama, kapitalom i osobnom produktivnošću mogu doprinijeti razvoju zemlje, onda konkurentnost nema alternativu. A konkurentnost je, prije svega, kreativnost, brzina.
Ubrzanje poslovnog života zemlje treba postati glavna mjera povećanja konkurentnosti. Hrvatska ne može biti poslovna destinacija koja privlači ulaganja niskim troškovima poput jeftinoga rada. Osim općim ubrzanjem procesa i postupaka, troškovni položaj naspram drugih država treba poboljšati poreznom reformom koja će imati za cilj uspostavu međunarodne porezne konkurentnosti. Stoga se preporuke za ostvarenje cilja – povećana konkurentnost kroz učinkovitiju produktivnost – mogu svesti na nekoliko njih
Poboljšanje međunarodne porezne konkurentnosti
Ubrzanje administrativnih i sudskih postupaka
Jačanje vladavine prava
Ubrzanje javne nabave i borba protiv korupcije
Reforma javne administracije
Kod ozbiljnoga razmatranja možemo li postavljene ciljeve u pogledu konkurentnosti uopće postići (I to relativno brzo), sa žaljenjem moramo zaključiti da strepimo nad odgovorom na pitanje. Može li se u Hrvatskoj ostvariti ambiciozan cilj ubrzanja rasta kroz modernizaciju gospodarske strukture i okretanje istraživanju, razvoju, inovacijama i industrijama više dodane vrijednosti?. Dosadašnje iskustvo upućuje na niječan odgovor. Nužni uvjeti za prijelaz u fazu kreacije i gospodarske dinamike još nisu zadovoljeni zbog slabog institucionalnog okvira.
Duboka promjena ipak zahtijeva nešto više - promjenu društvene paradigme. To se odnosi na način funkcioniranja javnog sektora u najširem smislu, što uključuje i politički sustav.
