Slavko Canjuga
Razumljiv je naš politički zanos poslije posjete kineske delegacije, međutim nisam siguran koliko taj zanos ima realnu osnovu. Naime, temeljem iskustva drugih zemalja znamo da su mnogo jači igrači u svijetu od sličnih koncepata kao „samostalni strijelci“ digli ruke jer ih kineski „industrijski tsunami“ potopi vrlo brzo.
Pored toga i osobno poznavajući situaciju kroz suradnju s nekim kineskim firmama jednostavno ne razumijem stvari pa molim može li mi netko objasniti: Kako bi to i na koji način Kinezi mogli spasiti našu brodogradnju ili bilo što drugo od naše posrnule industrije, kojom logikom?
Što to znači kinesko i ne samo kinesko strateško partnerstvo u hrvatskoj brodogradnji?
Ulazak Kineza u brodogradnju odobravam isključivo ako ulaze u čisti brodograđevni biznis, da nas konačno nauče raditi svjetski konkurentne brodove, iako mi se to čini nemoguća misija, a nikako ne u neke druge aspekte koji im donosi lokacija naših brodogradilišta za neke druge biznise ili strategije. Ovdje ne treba brkati gradnju pelješkog mosta i slične investicije u infrastrukturu koje rezultiraju određenim koristima i zapošljavanjem u uslužnom sektoru, ali s kvalitetnim industrijskim razvojem zemlje imaju malo veze. Inače imam osjećaj da će se o pelješkom mostu još puno toga pričati jer EU neće samo tako prijeći preko našeg „fiškalskog“ ponašanja, pri tom mislim na činjenicu da je EU dala novce, a sve ostalo Kinezi, dakle ne vidim kako su konkretno na tom projektu zastupljeni strateški interesi EU. Nadam se da naša službena politika na to pitanje ima spremne odgovore, jer u protivnom moglo bi biti problema.
Iluzorno je za očekivati da će Kinezi osigurati transfer svoje visoke tehnologije
Iluzorno je očekivati da će Kinezi osigurati transfer svoje visoke tehnologije u bilo koje naše poduzeće jer im to jednostavno nije strateški interes. Ako već i ulažu kapital u neku stranu kompaniju to rade na jedan specifičan način dugoročno sagledavajući isključivo svoj strateški interes, koji se ukratko može opisati „zahvat udava“ kako to slikovito naziva jedan njemački poslovni čovjek koji s Kinezima ima zajedničku proizvodnju u „high tech-u“.
S toga me živo zanima kako će u stvarnosti funkcionirati najavljena tvornica automobila u Dalmaciji ili slični projekti. Čini mi se da s nekim prijedlozima suradnje ispadamo jednostavno smiješni i neozbiljni.
Kina se također mijenja i brzo prilagođava globalnoj situaciji pa slične konferencije onoj u Dubrovniku treba pozdraviti, međutim suradnja na industrijskom planu je nešto sasvim drugo.
Pri tome nikad ne smijemo iz vida gubiti zastrašujući podatak o biološkom potencijalu Kine da samo u jednoj godini "stvori" više inženjera nego cijela EU.
Kakve koristi ima Hrvatska od investiranja Kineza?
Naša službena politika s ponosom ističe suradnju s Kinezima i njihovo investiranje u obnovljive izvore energije OIE, međutim postavlja se pitanje: Kakve koristi ima Hrvatska od investiranja Kineza i ne samo Kineza u hrvatske obnovljive izvore električne energije u koje se ugrađuje isključivo strana oprema i „know how“, a građani k tome još debelo subvencioniraju tako proizvedenu struju? Pa naravno da će Kinezi i ne samo oni preferirati takav tip suradnje i investiranja, ako to nekome nije jasno onda smo u stvarno velikim problemima.
Čini mi se da postajemo narod kojemu je strojogradnja kao klasična industrija sve više odbojna jer je nespojiva s turizmom i sasvim sigurno po tom pitanju se udaljujemo od naroda srednje i sjeverne Europe. Jedino s velikim oduševljenjem prihvaćamo industriju kockanja i video igara „gambling and video games industry“ kao brzorastuću granu svjetskog biznisa i ona je „in“ među našom mlađom populacijom.
Uspavani smo raznoraznim subvencijama, dotacijama, potporama, rentijerstvom, turizmom i novcem EU - fondova koji bi tobože trebali riješiti naše ključne probleme, a mi bi o svemu razgovarali "laganini noga preko noge“ uz kavicu.
Oni koji tako ne misle svoju sreću traže negdje drugdje, a taj trend očito nikoga previše ne zabrinjava, opravdavajući to slobodom kretanja radne snage u globaliziranoj ekonomiji.Neke tipično naše "općedruštvene teme" poput rasprave o ustašama i partizanima ili gdje si bio 41. ili 91. naše su prave top teme. Koga još posebno zanimaju dosadne rasprave o ubrzanom industrijskom razvoju?
Previše apstraktno shvaćamo globalizaciju, a statistiku koristimo gledajući na stvari samo kroz svoje naočale, ne znamo u dovoljnoj mjeri štititi vlastite interese i sanjamo da će iz bijeloga svijeta doći „princ na bijelom konju“ iskrcati novac, a mi idemo dalje po starom, umjesto da se ozbiljno uhvatimo posla jer je situacija izuzetno teška, a stvari treba sagledavati dugoročno, a ne se rukovoditi nekim kratkoročnim dobicima.
