Motivi su isti kao i svih ovih dvadesetak godina u kojima je Toni Franović hodočastio na Palmižanu - od uvale s otočićem koji je zatvara; pitoreskno ružičasto-narančasto zdanje starog obiteljskog ljetnikovca; moćne kolone terasa i šetnica obojene u jarkoj Magenti koja se suprotstavlja plavilu neba i pučine i zelenilu raznog tonaliteta vrta i šume; spiralno ljubičaste kugle sunce; moćna tamna stabla opuncija i plavih agava i juka s raskošnim bijelim kupolama cvatnje, tu su i ribe i ptice u ne mirujućem letu, ali sve je ipak drugačije. Ove slike teku, kao što i teku potezi slikarevog kista. To nisu slike naslikane u uvalama Palmižane gdje su se sušile uz kaktuse.
To su reminiscencije na otok i voljeni krajolik mora, ali slikane uz rijeku koja teče, ulazi u kadar i izlazi iz njega. U nekom potpuno drugom podneblju.. Boje su još žarke, mediteranske, ali svjetlost je drugačija. To je udisaj svježeg konturiranog protoka negdje između ishodišta i utoka. Slikar se naselio u malo međimursko mjesto Legrad, gdje uz slikanje, eksperimentira s uzgojem bilja i peradi. Predaje mladima umjetnost u obližnjem obrazovnom centru ... Svoj život stalnog lutanja i izlaganja po čitavom svijetu smirio je na ušću dviju rijeka i njihovim sprudovima, gdje vladaju ptice, košute ...i dabrovi…
Pomalo čudno i ne tako burno je ovo ljeto - “u doba korone”. Jedrilice ipak plove hvarskim arhipelagom zaštićene velikim prostranstvima mora, na otoku ih zavale, uvale, lugovi, te velike terase u bujnom zelenilu čuvaju od neočekivanih i neželjenih kontakata. Posjetitelje dočekuje raskošna priroda ljeta, sve buja, sve cvate, plavi se lavanda, ružmarin, agapantus, crveni kalistemon, tekoma, egzotične guzmanije i domaće skromne pelargonije. Žutim oblacima opojnih mirisa nameće se oku i njuhu brojna visoka stable pustinjskih ljetnih mimosa, a isto tako omamljiv širi se miris bujnog jasmina i staromodnih ljiljana Svetog Antuna... Tako žarko su procvjetale i slike na velikim zidovima terase Meneghello, poput zrcala svega što ih okružuje.
Toni Franović izlaže petnaestak svojih novih radova na Palmižani. Izložbom se otvara svetoklementsko likovno izlagačko ljeto 2020. Veliki kolorist već dvije decenije ovjekovječuje na platnima i raznim papirima, uljem, akvarelom ili ugljenom vizure ovog krajolika.
“U Franoviću je vlasnica imanja na Sv. Klementu prepoznala vrsnog kolorista, majstora pejsaža, te jednog od velikih umjetnika, uz Edu Murtića, koji je uspio dočarati čaroliju tog iznimnog vrta, jednog od najraskošnijih na Mediteranu, prema mišljenju mnogih.” piše Romina Peritz u svojoj knjizi “Moderni slikari”.
Svoj život stalnog lutanja i izlaganja po čitavom svijetu smirio je na ušću dviju rijeka i njihovim sprudovima, gdje vladaju ptice, košute... i dabrovi
Tu je Toni Franović smjestio sebe i svoju potrebu za mirom i spokojem. Prvo je oslikao sve zidove drvene kuće i ukrasio mnogo od starog namještaja, čak i grede su oslikana umjetnička djela, i dovratci i vrata..Zatim je prostor ukrasio starim izvezenim tkaninama na izvezenom bijelom platnu . Ako je drevna brvnara s malim oknima i bogatim zavjesama u stalnom polumraku, kroz velike prozore nadograđenog ateljea ulaze široki snopovi jake svjetlosti. Po zidovima slikarskog prostora ogroman broj crteža, čiji crno bijeli svijet upravo drastično odudara od žarkih boja izuzetno jarkog kolorita slika, uzburkane površine, malih poteza ali debelih namaza uljene boje. Na jednoj velikoj , kako kaže sam umjetnik , udomilo se više od šest kilograma boje. Glava boli od reskog mirisa … Nastaju najnovija djela tek naznačene figuracije, ponegdje rad čiste apstrakcije, tek udaha prirode i boja međimurskog pejsaźa i potpuno drugih radova - reminiscencija na tople i sočne boje Mediterana, treća grupa radova je pretapanje prvih dviju. Umjetnik je sam u dvojbi.
Franović želi i dalje usavršavati svoj postupak kako bi mogao izraziti prirodu na platnu, ono što je postojalo u njegovoj slikarskoj predodžbi. Tako su mnoge slike ostale nedovršene. Htio je stvoriti u slici takvu harmoniju kakva postoji u prirodi, ali slikarskim sredstvima, i to po pravilima što ih je on sam stvorio.
Zato vjerojatno i ponavljanje istih motiva, čak i daleko od Mediterana.. “Slikarstvo je za ovog autora sudbina, Božji dar i zadaća koju treba u potpunosti, pune odgovornosti do samog kraja i ispuniti. Platno je posvećeno mjesto na koje prenosi svu fascinaciju elementima prirode osjećajući je duboko i iskreno, ćuteći prirodan tijek života izvlačeći na površinu dvodimenzionalnog polja samu esenciju, ono primordijalno, prvotno, mnogima skriveno, no njemu tako jasno i dostupno. Izrazita senzibiliteta za osjećaj prirodnih impulsa Franović nam slikama vraća ono iščezlo iz naših života, koje je sada ponovno tu, emanira pred nama sjećanjima i nekom čarobnom metafizikom. Njegovo slikarstvo intimna je posveta prirodi i njezinom Stvoritelju ali i neskrivena žudnja, jer slikom želi zadržati i učiniti besmrtnom ljepotu koja nepovratno nestaje.“, napisao je jedan kritičar.
