Galerija Klovićevi dvori posjeduje najveću zbirku djela slikara Oskara Hermana (1886. – 1974.) u Hrvatskoj. Slikar je to, čiji je opus u početku definiran „Minhenskim krugom“ kojeg čine još i Miroslav Kraljević, Josip Račić te Vladimir Becić. Proboj moderniteta preko Münchena koji je pak posredovao umjetničke inovacije Pariza a što se desio u slikarstvu spomenutih slikara nazvanih još i „Die kroatische Schulle“ imao je u hrvatskoj povijesti umjetnosti značenje male revolucije – tihe i antiideološke – kada Cézanneov inovativni opservacijski postupak ulazi u hrvatsko slikarstvo koje bespovratno nastavlja pratiti tijek zapadnoeuropskog umjetničkog razvoja.
Herman, taj „usamljenik polaganoga hoda“ kako ga je nazvao jedan münchenski kritičar, nakon münchenske epizode nastavlja biti protagonistom hrvatskog likovnog moderniteta tijekom gotovo cijelog 20 stoljeća. Najduljeg životnoga vijeka od spomenute četvorke (Račić tragično umire s tek navršene 24 godine, Kraljević e podleći bolesti s 27 godina, a Becić opet prerano sa 68 godina) Herman će ostati ključnom odrednicom stilskog kontinuiteta u mnoštvu izama što smjenjuju se u umjetnosti 20. stoljeća. Hermanova je umjetnička osobnost samozatajna, a poetika teško dosegljiva. Biografija je bremenita s popudbinom slikara uglednog građanskog porijekla, potomka građanske elite s kraja 19. i početka 20. stoljeća, a zatim progonjenog nositelja žute zvijezde, dvije godine zatočenog u fašističkom logoru, odbjeglog u partizane pa dugogodišnjeg predanog kustosa Moderne galerije u Zagrebu i slikara sugrađanina s atelijerom u Martićevoj ulici.
Upravo s toga Galerija Klovićevi dvori s ponosom predstavlja nova otkrića, koja su rezultat višegodišnjega temeljitog bavljenja Zbirkom i kontekstom njezina nastanka kustosice Jasmine Bavoljak, muzejske savjetnice Galerije Klovićevi dvori. Uvodni esej za izložbu napisao je povjesničar umjetnosti Zdenko Rus nadovezujući se na svoj sjajni tekst u katalogu prošle monografske izložbe.
