U posljednje vrijeme dosta je aktivna udruga za promicanje kajkavskog govora i kulturne baštine Vrbovca Osebunjek koja između ostalog organizira recital pod nazivom "Stara lipa" a o čemu nam danas govori gospođa Katarina Zadrija, presdsjednica udruge.
Udrugu „Osebunjek“ je na inicjativu Katarine Zadrija pokrenula grupa
entuzijasta, kako bi sačuvali govornu baštinu svojega kraja. Dolaskom novoga
vala doseljenika vrbovečki kajkavski govori nestaju. Bio je zadnji čas za
pokretanjem udruge, jer je većina izvornih govornika iznad šezdeset godina
starosti. Udruga je osnovana u veljači 2019.
Udruga organizira niz događanja kako bi potakla ljude na očuvanje
govora. Jedno od takvih je i događanje pod nazivom „Po gospocki steza“. To
je susret pjesnika svih narječja i izričaja, s naglaskom na kajkavštini i kulturno –
povijesnim znamenitostima kraja. Vrbovečki kraj je bogat povijesnim blagom
koje je nedovoljno poznato javnosti. Jedno od takvih je i propovjedaonica u
obliku Jonine ribe u župnoj crkvi u Lovrečkoj Varoši, jedna od tek nekoliko
(govori se o ukupno tri) takve propovjedaonice u svijetu, a jedina južnije od
Češke.
Drugi susret je „Božični kinč“ koji se održava u adventu, gdje se također
čita poezija, ali se i izrađuju božićni ukrasi od krep papira te prepričavaju običaji
i legende vezane uz vrijeme adventa i Božića.
Najveći i najznačajniji događaj je recital kajkavske poezije pod nazivom
„Stara lipa“ u spomen na staru lipu, koja je početkom devedesetih godina
prošloga stoljeća morala, zbog svoje starosti, biti srušena. Naime, u Vrbovcu je
rođen hrvatski ban Petar Zrinski u drvenoj kuli koja je bila u sklopu zida koji je
opasavao grad Zrinskih u Vrbovcu. Pored kule je, u spomen na njegovo rođenje,
iste godine zasađena lipa, koja je živjela do devedesetih godina dvadesetog
stoljeća. Lipa je bila stara, velika, raskoljena po sredini, stalo je petoro ljudi u
njeno „srce“. U sedamnaestom stoljeću izbila je seljačka buna i dvor Zrinskih je
spaljen. Nakon toga je, u spomen na bana podignuta nova kula, okrugla, od
cigle, na temeljima stare drvene, četvrtaste. Nedavnim arheološkim
istraživanjma je to i potvrđeno. Nađeni su temelji stare kule.
Sam recital je osmišljen tako da okupi pjesnike iz svih kajkavskih govornih
područja, kako bi se pokazalo da kajkavski živi u narodu. Izborno povjerenstvo
recitala je kvalificirano, strogo i pravedno, što nam je glavni adut. Nagrade su
simbolične i sva prva tri mjesta dijele po dva autora. Prijavljuju se autori iz svih
krajeva, pjesme su kvalitetne i teško je odabrati pjesme za prva tri mjesta.
Prve godine na recital se prijavilo četrdeset četvero pjesnika, od kojih su pjesme
četrdesettrojice ušle u zbornik recitala.
Na drugi recital prijavilo se pedeset šestero pjesnika. Radovi četrdeset šest
pjesnika ušli su u zbornik recitala, koji je po kvaliteti, a prema riječima
mjerodavnih osoba, ocijenjen kao moguće pomoćno sredstvo u istraživanju
kajkavskog govora.
Udruga broji osamnaest članova, od kojih šestoro aktivno pišu. Tijekom
godine, udruga sudjeluje na recitalima i susretima diljem regije. Pjesme
pjesnikinja udruge uvrštavane su u zbornike različitih recitala.
Tijekom godine organiziramo i niz manjih pjesničkih susreta.
Više o udruzi možete naći na web stranici: http://osebunjek.mreza.hr/stranica?p=osebunjek-bade
