Nakon što je u prosincu Ana Opačak objavila svoj prvi samostalni album “Sve što ostaje” koji, po Aninim riječima, objedinjuje u jednu eklektičnu cjelinu različite zvukove, stilove i utjecaje na kojima je rasla, od popa i rocka preko jazza i šansone, sljedeća pjesma s albuma koju predstavlja donosi onaj smooth – jazzy bossa nova ugođaj koji joj je toliko blizak i koji interpretira s beskrajnom lakoćom u glasu.
Ta beskrajna lakoća pjevanja nastavlja se na savršenu lakoću muziciranja koja se prelijeva i pršti kako iz melodije tako i iz aranžmana iz producentskog pera Ivana Popeskića, dok sveukupni ugođaj dodatno boja truba jednog od najboljih hrvatskih jazz trubača Branka Sterpina. Sve to recept je za izrazito pitku glazbenu minijaturu koja nas u svoje nepune četiri minute odvodi u jedan sanjivi svijet koji se, suprotno onome što naslov „Oprosti, žurim“ sugerira zapravo nikamo ne žuri, već usporava i gotovo zaustavlja trenutak u vremenu.
Na tu poetiku izvrsno se nadovezao redatelj i vizualni umjetnik, Anin dugogodišnji suradnik i prijatelj Toni Mijač koji je za ovu priliku Anu prepustio na milost i nemilost rijeke Cetine po kojoj ona ne plovi ni na kakvom brodu, već pluta – na krevetu.
„Gotovo sve video spotove koje smo do sada zajedno radili snimali smo u zatvorenom prostoru gdje je lako kontrolirati uvjete, međutim snimati vani na promjenjivom svjetlu i to na vodi i to po jakom vjetru na prvi dan jeseni bilo je u najmanju ruku smjelo i prilično izazovno. Zbog jakog vjetra do posljednjeg trenutka na setu je bilo neizvjesno hoćemo li snimati ili odgoditi za drugi dan. Čim se vjetar malo primirio, odvažili smo se i bome doživjeli avanturu za pamćenje. Na samom početku snimanja krevet, odnosno madrac na kojemu sam plutala, bio je konopcem vezan za obližnje stablo. U jednom trenutku konopac se otkačio, a ja sam zajedno sa svojim „plovilom“ krenula niz rijeku. Brzo sam podigla haljinu da se ne smoči, uskočila u rijeku i uhvatila se jednom rukom za obalu dok sam drugom rukom pridržavala svoj plutajući krevet da ga rijeka ne odnese nizvodno, smijući se iz sveg glasa, što od muke što od zaista komične situacije.“
U konačnici, video spot koji prati pjesmu „Oprosti, žurim“ uvući će vas u svoju bajkovitu scenografiju satkanu od nabujalih kulisa prirodnih ljepota Dalmatinske zagore i Blata na Cetini. Od bogatstva raskošne palete boja, od pastelnoplavih i zelenih do ružičastonarančastih koje su obojale sumrak i kraj snimanja, gledatelj se zapita je li uopće u pitanju animacija ili kulisa, san ili java, stvarnost ili bajka.
Foto: Dušan Mitić
