Trideset godina od užasa u Slavonskom Brodu, država uvodi spomendan za ubijenu djecu! Na taj način i na razini države obilježit će se sjećanje na ubijenu i stradalu djecu tijekom velikosrpske agresije.
Međutim, sramotno je i jadno što još nitko nije odgovarao za smrt najmanje 400 djece koja su u vrijeme srpske agresije poginula od Slavonskog Broda, Vukovara, Karlovca, Gospića, pa sve do Dubrovnika. Samo u Slavonskom Brodu, gospodo i drugovi, tijekom granatiranja i avionskih napada ubijeno je 28 dječaka i djevojčica. Jedan razred!
Kako vrijeme ide, o tome se sve manje govori i piše. Stoga je u ovom gradu svojedobno podignuto i nacionalno spomen-obilježje – „Prekinuto djetinjstvo“ - za poginulu djecu.
Nu, kad se govori i piše da je u Domovinskome ratu poginuo tako veliki broj nevinih dječaka i djevojčica, samo za to što su bili Hrvati, opet ćemo postaviti pitanje nad pitanjima – gdje su njihova imena? Popis poginule djece čak ni nakon toliko vremena od završetka Domovinskog rata još nije javno objavljen, pa su i na taj način najmlađe žrtve pretvorene u brojke!
Od nadležnih službi očekujemo da će 3. svibnja, kad ćemo prvi put obilježiti spomendan na najmlađe žrtve, u Slavonskom Brodu biti i pročitana imena stradalih dječaka i djevojčica!
Obitelji stradale djece također čekaju i odgovor na pitanje - tko je počinitelj, kad će biti kazneno procesuiran? No, ništa manje važno nije i činjenica da je vrijeme da agresor plati ratnu odštetu za svako poginulo dijete!
Ovako veliki broj poginule hrvatske djece samo je dokaz da agresor nije birao ciljeve i da je pored razaranja bolnica, crkava, groblja, dječjih vrtića…(namjerno) ubijao i one najmlađe i najnevinije.
Uz to, treba naglasiti da tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata u Srbiji i Crnoj Gori i Republici Srpskoj nije ubijeno od strane Hrvata ni jedno dijete! O poginuloj hrvatskoj djeci i općenito o civilima trebalo bi snimiti i igrani film, jer o ovoj temi na žalost ne uči se u školama, a o tome, vjerujte, malo znaju i oni u Beogradu ili Podgorici.
Pored toga, učenici osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske jednom godišnje trebali bi doći u Slavonski Brod, u razred u kojem nema ni jednog učenika, jer su stradali u vrijeme Domovinskog rata.
Predlažemo da škole prekinu organizirane izlete u Kumrovec i da ih zamijene za odlazak u Slavonski Brod. .
Čudno je, jadno i žalosno da se u Hrvatskoj još ni po jednoj stradaloj djevojčici ili dječaku, čiji su životi zaustavljeni u cvijetu mladosti, barem u jednom gradu jedna ulica ili trg, ili vrtić ne nazove imenom nekoga od njih – da se ne zaborave?
Evo, zašto se osnovna škola u Škabrnji, kraj koje su nakon rata stradala djeca od zaostale eksplozivne četničke naprave, ne zove „Prekinuto djetinjstvo“ ili slično, a ne da ova škola, pokraj koje je i masovna grobnica iz Domovinskog rata, nosi ime po partizansko-komunističkom političaru i pjesniku Vladimiru Nazoru?
No, dok se još i zna, koliko-toliko, koliko je otprilike stradalo djece u ratu, ne zna se gotovo ništa ili malo, koliko ih je bilo ranjeno, koliko ih je ostalo bez jednog ili dva roditelja, i tako dalje i dalje.
Osim što još nemamo sređen ni popis djece stradale u ratu, nemamo sređen ni popis stradalih civila, za koje bi također trebalo odrediti jedan spomendan, a i podići im i nacionalni spomenik!
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
