U četvrtak, 9. svibnja katolička crkva slavi blagdan Spasovo

Simbolici broja četrdeset (40) pripada u Bibliji, odnosno knjigama Staroga i Novoga zavjeta, posebno važno mjesto. Tim brojem obilježeni su u svetopisamskim tekstovima glavni događaji u povijesti spasenja, koja nije nešto izvan i iznad povijesti, nego je povijest ujedno povijest spasenja. Brojem 40 označena su Božja posredovanja od Staroga do Novoga zavjeta. Prisjetit ćemo se samo nekih među brojnima. Bog je s Noom sklopio savez kada je minulo 40 dana od potopa. Prorok Ilija hodao je 40 dana do svete gore Božje. I dospijevamo do simbolike broja 40 u Novome zavjetu: Isus se prije javnoga djelovanja povukao u pustinju gdje je postio 40 dana kako bi tako ojačan bio spreman oduprijeti se svim Sotoninim napastima. Nakon uskrsnuća, Isus se 40 dana ukazivao ili, bolje rečeno, dao se vidjeti učenicima te je 40 dana nakon uskrsnuća uzašao na nebo.

Zato 40 dana od Uskrsa slavimo Uzašašće Kristovo, a ovaj se blagdan u hrvatskoj folklornoj tradiciji zove i Spasovo, gdjekad i Spasovdan. Sveti Luka već u prvim redcima ʺDjela apostolskihʺ o Isusovu uzašašću zapisuje:

ʺI dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego da čekaju Obećanje Očevo ʹkoje čuste od mene. Ivan je krstio vodom, a vi ćete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim.ʹ / Nato ga sabrani upitaše: ʹGospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?ʹ On im odgovori: ʹNije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. Nego, primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji, sve do kraja zemlje.ʹ / Kada to reče, bî uzdignut njima naočigled, i oblak ga ote njihovim očima. I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva čovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeći i rekoše im: ʹGalilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.ʹʺ (Dj 1,4-11)

Crkva je preuzela spontano i univerzalno poimanje prema kojemu je nebo postojbina Božja, a zemlja njegovo podnožje. Možemo reći da u tome kontekstu izraz ʺneboʺ jest metaforička oznaka za nadsvijet koji na osobit način pripada Bogu. Potrebno je istaknuti da nebo ne bismo smjeli razumijevati u nekome prostornom smislu. Jer nebo nije prostor, nego stanje. Krist je uzišao k Ocu u kraljevstvo nebesko – a čovjek, koji je u zemaljskome postojanju vezan za prostor i vrijeme, ne uspijeva razumjeti dimenzije i perspektive kraljevstva Božjega. Pogotovo zato što rečeno kraljevstvo nije samo na Nebu, nego i na zemlji, o čemu Isus u 17. poglavlju ʺEvanđelja po Lukiʺ kaže: ʺKraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ʹEvo ga ovdje!ʹ ili: ʹEno ga ondje!ʹ Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama!ʹʺ (Lk 17,20-21).

Isus je uskrsnućem prešao u nebesku slavu čime se ujedno i u isti mah pokazao zemaljskim i povijesnim Isusom i nebeskim ili kozmičkim Kristom. A onda je nakon 40 dana očitovao i potvrdio ono što je započelo uskrsnućem: uzlazi sa zemlje u nebo, iz vremenitosti u vječnost i kozmičku proslavu u nadvremenosti.

Duhovnost blagdana Uzašašća omogućuje da kršćanin vođen nadom – ne samo horizontalnom nego znatno više vertikalnom – već sada na zemlji živi s predokusom stvarnosti novoga i preobraženoga svijeta u kojemu kraljuje proslavljeni nebeski Krist.

Izvor: vatican news