Varaždinska sinagoga ponovno dobiva bakrene tornjeve

Varaždinska sinagoga ponovno dobiva bakrene tornjeve
Whispering Walls ili Šaptajući zidovi, Ivan Mesek - jesu li se i Varaždinci posuli pepelom? Damir Chytil

Varaždinska sinagoga izgrađena je na Južnom grabištu, odmah do nekadašnjeg obrambenog kanala uz vanjske zidine grada. Gradnja sinagoge počela je 1858. godine, a kada je dovršena bila je lijepa historicistička građevina s dva tornja s kupolama i ograđena ukrasnom metalnom ogradom i lampionima. Sinagoga – bogomolja varaždinskih Židova – oštećena je 1941. godine kada je preuređena u Hrvatski radnički savez, a poslije Drugog svjetskog rata u njoj je bila kinodvorana. Svoju prvu, malu sinagogu, Židovi su sagradili 1812. godine u Dravskoj ulici, današnjoj Kukuljevićevoj, zapisao je novinar Boris Ratković. S obzirom na potpuni nestanak židovske zajednice nakon Drugog svjetskog rata nikad joj nije vraćena prvobitna namjena.

Njezina najnovija obnova počela je krajem 2019. godine, a danas je u fazi vanjskog uređenja i vraćanja bakrenih tornjeva kupola. Iako dugo godina vrlo ruiniranana, te s tek diijelom obnovljenih pročelja ona je od 1990. do danas  poslužila za mnoštvo kulturnih događanja, od koncerata, izložbi i performancea. Sličnu namjenu trebala bi i zadržati nakon unutrašnjeg uređenja, koje će nadamo se uslijediti odmah po zvršetku obnove pročelja. Na fotografijama vidimo kako je izgledala u vrijeme kada je korištena kao židovska bogomolja te prije početka obnove. 

Naslovna fotografija: Sandra Malenica fb

Video performance "Whispering Walls" ili "Šaptajući zidovi" -  Ivan Mesek, u sinagogi, simbolično se u ime Varaždinaca posipa pepelom, a o projektu kaže:

Radi se o projektu koji smo nazvali "Whispering Walls" ili "Šaptajući zidovi" koji je posvećen prostoru bivše sinagoge, ali ne samo prostoru kao prostoru već tužnoj sudbini židova u Varaždinu. Malo je danas onih koji znaju da je židovska zajednica nekad bila vrlo bitna za naš grad ali je 1941. godine nestala. Iskorijenjena je, preživjelo ih je nekoliko, a kao zajednica su prestali postojati. Sinagoga je nakon toga također doživjela drugačiju sudbinu, prvo kao radnički dom i kino, da bi zadnjih 25 godina stajala prazna i bez sadržaja, prepuštena na milost i nemilost vremenu. Pročelje je obnovljeno s tri strane, ali ne i s ulične, pa upravo u tom svom jadnom stanju iznimno zorno priča o egzodusu židova. A budući da sam ja konkretno zadnjih desetak godina unutra organizirao razne projekte, od koncerata klasične glazbe do video projekcija, izložbi, performancea taj me prostor i dalje zaokuplja. Kada se zamisli nad sudbinom te zajednice na poseban način utječe na čovjeka, kao da duše koje su se tamo molile iz tih zidova progovaraju, to je bilo i nekakav početni impuls da krenemo napraviti jedan eksperimentalni art film, ne igrani nego jedan drugačiji, otvoreniji eksperimentalni pristup kojim ćemo pokušati prenijeti taj svoj dojam iz prošlosti židova.

Hia.com.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti.