Na tradicionalni 21. po redu godišnji javni natječaj, koji zajednički raspisuju Varaždinsko književno društvo i Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, za dodjelu književne nagrade "Katarina Patačić" ‒ u natječajnom je roku za najbolju knjigu na kajkavskom jeziku tiskanu tijekom prošle 2020. godine organizatorima pristiglo pet naslova. Ovajput to su kajkavske pjesničke zbirke tri autorice: Zaprpreni kaj Zdenke Čavić, Lampušek Đurđe Lovrenčić i Ferdamano zavuzlane rieči Ljubice Ribić. Međutim, prvi put su na ovaj književni natječaj pristigle u istoj godini i dvije zbirke kratkih kajkavskih priča: Ljubičin tjeden Natalije Bajer i Ifkica, lepa moja tratinčica! autorice Đurđe Vukelić-Rožić. Upravo stoga potonje su dvije knjige izazvale i posebnu pozornost Stručnog povjerenstva, jer je žanr kratke priče vrlo rijedak u recentnoj hrvatskokajkavskoj proznoj produkciji. A nakon svestrane prosudbene analize, Stručno povjerenstvo (u sastavu: Ernest Fišer, predsjednik, te Barica Pahić Grobenski i Tugomir Orak, članovi) ‒ donijelo je jednoglasnu odluku: da se za najbolju kajkavsku knjigu tiskanu u natječajnom razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2020. godine proglasi zbirka kratkih kajkavskih priča (s duhovitim naslovom) Ifkica, lepa moja tratinčica! koju je u vlastitoj nakladi objavila književnica i prevoditeljica Đurđa Vukelić-Rožić iz Ivanić-Grada.
Đurđa Vukelić-Rožić rođena je 1956. godine u mjestu Vidrenjak, ali od 1964. živi u Ivanić-Gradu. Diplomirala je kao prvostupnica na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, radni vijek provela je radeći u struci u Zagrebu, a u vrijeme mladosti živjela je, radila i studirala u Americi, u Chicagu. I nakon umirovljenja, pred više godina, u Ivanić-Gradu je nastavila svoju nadasve plodnu književničku, uredničku i prevoditeljsku djelatnost.
Ova svestrana autorica piše i objavljuje na hrvatskom štokavskom standardu, ali i na južnomoslavačkom kajkavskom idiomu te na engleskom jeziku. Dosad je već nagrađivana za svoje lirske pjesme, kratke priče, humoreske, skladbe i aforizme. Za haiku pjesme pisane po uzoru na kratke japanske pjesničke forme primila je dosad šezdesetak nagrada u zemlji i svijetu, a radovi su joj objavljeni u brojnim časopisima, antologijama, na blogovima i u elektroničkim magazinima. Do sada je objavila i 19 samostalnih izdanja te uredila i prevela niz zbornika iz područja haiku poezije. Kao urednici i autorici, posebno su joj ostale zapažene dvije dvojezične (na hrvatskom i engleskom jeziku) antologije hrvatskoga haikua, s naslovom Nepokošeno nebo (iz 2011. i 2018. godine), koje su joj knjige višestruko nagrađene. Članica je Društva hrvatskih književnika i Udruge hrvatskih aforista i humorista u Zagrebu, kao i nacionalnih asocijacija haiku pjesnikȃ u Japanu i Americi.
U svojoj najnovijoj knjizi kratkih kajkavskih pričȃ Ifkica, lepa moja tratinčica! Đurđa Vukelić-Rožić sabrala je ukupno 47 takvih tekstova, kojima je na kraju dodala i vrlo koristan rječnik manje poznatih kajkavskih riječi i izraza, dok je cijela knjiga bogato opremljena ilustracijama ruske umjetnice Irine Verhgradskaye. Pisac predgovora u ovoj zanimljivoj i stilski prepoznatljivoj knjizi kratkih proznih zapisa, Josip Balaško, stoga s pravom ističe:
"Veći broj ovih kratkih priča već je pojedinačno objavljen, a dosta ih je i nagrađeno. To nas ne čudi, jer imaju keca koji se zove - humor. Humor koji ubada - škorpionski. Ubada negativnosti pojedinca i društva. Ifkica prati sva događanja oko sebe i u njima sudjeluje. Sjećanja na djetinjstvo i svoju zrelu dob posve su joj friški. Oživjevši narodne običaje, a ne samo jezik, Ifkica podcrtava paralele s današnjicom i pojedincima kojima je bogatstvo i preštimavanje na prvome mjestu. Ifkica tako pronalazi mnoga bogatstva koja su već zaboravljena, a svi ih mogu imati."
Slično je o autoričinim kratkim kajkavskim pričama zaključila i književna kritičarka Kristina Špiranec (na Susretima riječi u Bedekovčini, 2019. godine):
"(Auto)ironična pripovjedačica, žena u godinama, pripovijeda o svojim mnogobrojnim životnim iskustvima, uspoređujući život na selu u doba svoje mladosti i danas. O događajima i ljudima Đurđa Vukelić-Rožić priča tako da se možemo uvijek iznova čuditi, a i s njome se od srca nasmijati, ne samo besciljnoj sadašnjosti naše tehnološke generacije, već i pomalo zaboravljenim, konzervativnim običajima prošlosti."
Zaključno se, dakle, može ustvrditi kako je zbirka kratkih kajkavskih priča Ifkica, lepa moja tratinčica! autorice Đurđe Vukelić-Rožić ̶ prije svega suverenim ironijskim odmakom od društvenih anomalija suvremenosti, ali i od preživjelih zabluda prošlosti, koje sve opisuje i uvjerljivo i inventivno, stvorila respektabilno djelo u kontekstu suvremene hrvatske kajkavske književnosti. Posebice pri tome valja istaknuti njeno sustavno, odrješito i vješto korištenje i podizanje južnomoslavačkoga kajkavskog idioma na razinu osebujnoga književnog izričaja, čime je i osobno dala značajan prinos recentnoj reafirmaciji kajkavštine unutar hrvatskoga jezika kao bitne označnice našeg nacionalnog identiteta. Uz autoričinu osebujnu kajkavsku metaforiku, nabrojene su jezično-stilske značajke i odlike kajkavskih kratkih priča sabranih u zbirci Ifkica, lepa moja tratinčica! bile odlučujući čimbenici da Stručno povjerenstvo upravo navedenu kajkavsku knjigu nagradi prestižnom nagradom "Katarina Patačić" za 2020. godinu.
