U bankama, štednim bankama, stambenim štedionicama i novčanim fondovima, sektor kućanstava imao je krajem srpnja ukupno 205,3 milijarde kuna depozita, što je bilo 7,8 milijardi kuna (3,9%) više u odnosu na prošlogodišnji srpanj. No pritom je godišnji rast zabilježen samo kod depozitnog novca (24%) i štednih depozita (21,3%), dok su oročeni depoziti smanjeni (-10,5%). Vidljivo je da se vrijednost oročenih depozita počela kretati padajućim trendom još 2015. godine, a gotovo je istodobno dinamiziran rast štednih depozita (depoziti po viđenju) i depozitnog novca (transakcijski računi odnosno tekući i žiro-računi). To pokazuje da su se preferencije u štednji stanovništva počele mijenjati, odnosno vidljiv je pomak prema najlikvidnijim oblicima depozita. To je promijenilo i strukturu ukupnih depozita stanovništva te sada depozitni novac čini rekordno visokih 23,4% ukupnih depozita (rast udjela depozitnog novca u ukupnim depozitima traje od 2013. godine otkad je povećan gotovo dva i pol puta). Istodobno, udio oročenih depozita koji i dalje imaju najveći pojedinačni udio u ukupnim depozitima stanovništva (48,4%), ove je godine prvi put pao ispod polovine ukupne vrijednosti depozita. Pritom je vidljivo da se mijenja i valutna struktura oročenih depozita. Naime, i dalje prevladavaju devizni depoziti, no njihov se udio kontinuirano smanjuje od 2011. godine. Od ukupnih oročenih depozita sada udio deviznih depozita iznosi 78,5%, što je u odnosu na 2011. godinu manje za 8,1 postotni bod. Iako se smanjuju vrijednosti i kunskih i deviznih oročenih depozita, veći i dugotrajniji pad zabilježen je kod deviznih, što je i razlog pada njihova udjela u valutnoj strukturi oročenih depozita.
Osnovni razlog promjene preferencije štednje stanovništva prema likvidnijim oblicima depozita povijesno su niske pasivne kamatne stope kreditnih institucija koje su (osobito kod oročene štednje) postale destimulativne. Naime, kamatne stope na oročene depozite snažno su pale te su se gotovo izjednačile s kamatnim stopama na likvidnije depozite. Tako je kamatna stopa za devizne oročene depozite ispod jedan posto od sredine 2016. godine, a ispod 0,5% od početka 2017. godine. Trenutno (podatak za srpanj) iznosi tek 0,19%, a za najduža oročenja (više od dvije godine) tek 0,27%. Snažan pad zabilježen je i kod kamatnih stopa na kunske oročene depozite koja je sada na razini od 0,33%, neznatno više od kamatne stope na devizne oročene depozite. Kako je godišnja inflacija nešto viša (I. – VIII. 0,7%), kamatne stope zapravo su uglavnom realno negativne. Dodatni je razlog koji „seli“ sredstva sa štednih računa na transakcijske zasigurno i porezna politika. Naime, kamate na deponirana sredstava na transakcijskim računima nisu porezna osnovica poreza na kapitalnu dobit, koji je uveden 2016. godine, dok kamate na štedne i oročene depozite jesu.
Širi je kontekst u kojemu se događaju ovakve promjene duže razdoblje ekspanzivne monetarne politike u Hrvatskoj, kao i na području cijele EU (osobito na europodručju), a rezultira obilatom likvidnošću bankovnog sustava. Tako su viškovi likvidnosti u hrvatskim bankama na povijesno visokim razinama: u srpnju je vrijednost slobodnih novčanih sredstava iznosila 39,5 milijardi kuna (od čega 29,6 milijardi kuna kunskih i 9,9 milijardi kuna deviznih).
Signali koji dolaze iz Europske središnje banke potvrđuju da će se razdoblje povijesno niskih kamatnih stopa prolongirati, što znači da se isto očekuje i u Hrvatskoj. Štoviše, na posljednjem je sastanku Europske središnje banke 12. rujna kamatna stopa ECB-a na depozite (pasivna stopa ECB-a koju daje bankama za položene depozite), koja je nulta od 2012. godine, a negativna od 2016. godine, dodatno snižena na -0,5% te su ponovno uvedene kupnje vrijednosnih papira (tzv. kvantitativno popuštanje). Takav globalni kontekst sugerira da će i kamatne stope u Hrvatskoj ostati niske još neko vrijeme, pa će i klasična štednja u bankama ostati neatraktivna.
